Dragi Ivica

ponedjeljak , 30.10.2017.

ne zamjeri što te evo uime Tihe Manjine molim da se ne vraćaš.

Svi te u Hrvatskoj kao čekaju, ali nitko ti se ne raduje.

Nezavisno Pravosuđe je uznapredovalo do te faze da je davno prestalo ganjati i one koji Naše ukradoše, pa nemaju pojma što bi sad s tobom, koji si eto krao od Sebe. Razumi: Ti si posvema reverzibilan slučaj u našemu sustavu Ćiribimbaša, Sitnoposjednika, Uhljeba i Žitnika na Javnoj Ispaši, horde Dudladžija uskoro presahle Državne Sise.

Što ćeš nam sad još ti, života ti, i kuda s tobom? Mi te već ukopasmo i sahranismo, a pojedini pritom i oblizaše lopatu!



Evo, Tvojih Dvanaest Odriješenih je prenoćilo tamo gdje se tvoja slamarica tek puni. Vidio si: ona jedna govori da je čuvala trudnoću od sredine devedesetih pa ne zna više ni koji tramvaj vozi do Tornja.

A tvoja Desna Ruka, Ivice, izašla je pred ljude u kućnoj robi sa ženskim časopisom pod rukom jer ona je, kao što je poznato, Žena Godine Šest Puta Zaredom, kućanica naturale i šta nju ima tko pitati o visokom biznisu kad joj upravo ajvar zagara?! Potomčad Uglednika koje si angažirao donijela neke papirusine pa pokazuje Organizacijsku Shemu Koncerna gdje je njihova malešna kockica toliko nisko da se jedva pronaći može. Neutjecajni kakve ih je majka rodila su izgleda i tvoji financijaši čija Obrana pred Zakonom je prepisana iz Trnoružice: kažu bila je Škrinja čitavo vrijeme a jedino si Ti Care imao ključ?

Nemoj se ljutiti: ali od koga si ti pokušao menadžere napraviti? Ta, njihova nesposobnost jedino se da mjeriti s njihovom nelojalnošću!

Pa, opet, kakvi su takvi su tvoji su … valjda ti je lakše kad vidiš da Koncernom eto upravlja onaj što je do jučer tražio naftu u Jadranu i rugao se Emiratima. Što se Tu može? Hrvatski menadžer je do jučer ispadao iz Kafkinih romana i Ionescovih jednočinki a sad su glavne gube čudaci iz Jules Verna …

Kažem, ne dolazi i ne trebaš nam! Ima taj trenutak u historiji naših naroda i narodnosti, obično neka nedjelja navečer, gdje se sve slama i sve utvrđuje: u subotu si još trebao svima u ponedjeljak više ne trebaš nikomu.

Ne voli Hrvat Frajere, fanatike koji zidaju, koji hoće nešto ostaviti. Eno, Tuđman napravio Državu, a već sedamnaest godina mu grob zapišava svaka hulja?!



U nas sad krenula, detodorićizacija, znaš.

A nitko ti nije rekao da su na Rušenju veće provizije nego na Gradnji? Nisu te upozorili kako nije lijepo Region baciti pod noge, nogom otvarati vrata političarskih kabineta naših malenih država? Ti zaboravio Stare Sveze, zaboravio da Moć Kapitalu na kraju uvijek pokaže gdje mu je mjesto?

Kako nisi shvatio da ima u našemu socijalizmu granica dopuštenoga Privatnoga Vlasništva: do 10.000 eura si miran, ako imaš do 100 hiljada si sumnjiv, a iza milijuna si gol lopov što god ti o sebi Osobno i Personalno mislio i utvarao.

Evo te čekaju Tvoji Bankari, čeljad kojima je Majka davala po Jedan Posto da tebi Kćerka prebaci po Deset. Zgražaju se, vjeruj mi, tvojim bezobrazlukom da baš sad propadneš kad je najbolje, kad je marža baš zakoračila u dvocifreno, a onaj jedan se šokiran umirovio jer zbog tebe nesretniče bonusa u 2017. možda ni ne bude!

Ne valja ti to, Ivice! Rastužio si ponajviše Velike Dobavljače i oni sad pitaju Institute i Katedre kako to kad imam partnera koji mi drži 98 posto posla on baš propadne, a ovaj s 2 posto gotovo nikad?! Oni se tebi pošteno izložiše, a ti ovako?! Odnese đava i diverzifikaciju i jaja i košaru!

I struku si nemalo uznemirio, barabo jedna nedokazana! S ekrana ne silazi Prodavač Igračaka, Monopolist kineskoga Plišanoga Zeke, kojega je, kako se čini, manje uznemirio i njegov osobni bankrot u godinu dana nego ovaj tvoj nakon trideset godina! E, da: poručio ti je i Distributer Neba i Zemlje kako si rastrošan skroz – baš evo on, gledamo mi, zalegao u svojoj galeriji ispod ono zeru platna od Rembrandta pa tumači kako je isposništvo temelj napretka.



Čeka te Povjerenstvo, pajdo moj. Pitanja već ima onaj Ministar Maloga što još misli kako su Aktiva i Pasiva pojmovi iz Filmova Za Odrasle, a čuvaj se Mobilnoga Ovrhovoditelja koji gricka pomalo komade onih 10 milijuna plaća što si ih Ti isplatio jerbo, on će, vjeruj mi, udariti na tvoju socijalnu besćutnost!
Vladajući su odabrali Prvi Put Viđene i tu ti ne znam što uopće očekivati. Ovaj jedan mi djeluje kao da će se ispričati jer maslina je neubrana pa neće doći ni on ni Kolegica.

Moj Ivice, u nas ti je sad na vlasti spojnica Bezmudoga i Besčasnoga, nekakva Show Business Koalicija gdje prvi uzima Show, a ovaj drugi Business.

Šanse su ti nikakve: stopio si Oporbu i Vlast i na koga god udariš, na Sve si udario. Badava si zbrinjavao njihove Napirlitane Priležnice, Tupavo Potomstvo, džaba si sklanjao s ceste njihove Lude Tetke i privezivao ih uza svoju Korporativnu Peć u dugim Tranzicijskim Zimama, badava.

Oni tumače da si mučki, potajice turao svoje pare u njihov džep, a za pojedinima si, kažu, letio preklinjući ih da uzmu slamajući im Karakter Ćudoredni svojom Demonskom Sugestijom izručujući ih Nečastivome, prebacujući ih na Tamnu Stranu.
Šta ti imam dalje pričati kad oni kojima si pomogao da pokrenu Novinu sad tumače kako su ti sve investicije bezveze, a Voditelj što je ležao na Tvom otiraču sad ima svisoka napadaje nadmenoga petparačkoga cinizma?

Ja još samo čekam da tvoj portir kaže kako je otpočetka znao kamo sve to vodi i kako ti nije dao ući u Toranj, a ti si ulazio kroz Vešeraj ili se spuštao kroz dimnjak vjerojatno.



Kažem ti, ne dolazi. Ne dolazi više zbog nas, manje zbog Sebe. Ti si, Ivica, naš Kolektivni Hodajući Samoprijezir, ti si Razbijač Iluzije, Dokaz Ništavnosti Svih Naših Stremljenja.

Ti si, da reknemo slikovito, trbuščić Mladenke koji je mladoženja spazio tek pred Oltarom.

Ima država koliko hoćeš, prijatelju. Uđi s ceste u prvo Veleposlanstvo, pod prvu zastavu koju ugledaš. Ponesi Našu Optužnicu i ne da će ti dati državljanstvo, nego će osobi takvih nadnaravnih sposobnosti, čovjeku koji je Imperij Sagradio Sam Svima Usprkos prepustiti barem da upravlja, nekim gradom, pokrajnom ako ne i čitavom državom.
S Rusima nas zavadi, zar ćeš i s Amerima?

Shvati da Tebi ovdje spasa nema i poštedi barem Nas.

Hrvatsku si ovim Netom Ugaslim Koncernom nadrastao i prerastao, pa nemoj da sad svi gledamo koliko Hrvatska tek mala može biti!

Znaš i sam da nema Sinkope za tebe, majstore. Nitko Tebi ne može dokazati da si mahnit, kao što ni Mi sebi više dokazati ne možemo da nam je imalo razuma preostalo.

Tvoj Uspjeh, jedva smo podnijeli, Neuspjeh ti nikad oprostiti nećemo!

Daj nam mira.
Pođi u miru.

Vedran Kukavica

Oznake: politika je kurva