Šahooovnica šahooovnica šahooovnica

Kako se ja znam dobro pokrit ušima kad na javnom mjestu čujem stihove iz naslova. Od svih navijačkih, ova Bilićeva mi je žešće blesava, da ne kažem debilna. Još je groznije čuti je u javnosti negdje van lijepe naše jer mada razum kaže da stranci blage veze nemaju o čemu ovi tamo trabunjaju ja se ne mogu otet dojmu da nas gledaju ko jadnike s najglupljim navijačkim stihovima svih vremena. Šahooovnica, šahooovnica... isuse. Kad imaš rupu u pjesmi i to na onom važnom mjestu gdje ti treba dizalica pred refrenom, pa još ako ti treba tu i malo rime koju zbog izostanka inspiracije ne možeš nikako složit, najbolje što možeš napravit je uvaljat riječ koju već imaš - još jednom. Jer ruku na srce, ništa se ne rimuje sa riječi "šahovnica" tako dobro kao - šahovnica. Što je najbolje, možeš ih tako nanizat koliko god ti treba. Jedno takvo pokrivanje ušima dogodilo mi se jučer u Klagenfurtu.

Skupilo se nas četiri večer prije utakmice protiv Njemačke i oko pol noći krenuli u Klagenfurt. Nisam neki opaki fan nogometa, al nisam ni previše glup. Znam ja da ovakav event garantira nezaboravnu feštu bez obzira na ishod a još uz to je moja Rijeka na karti samo dva prsta daleko, jednoglasno se složili mi da bi možda bilo dobro otić. I učinismo tako.

Moram reći da nisam uopće zadovoljan novom cijenom goriva od devet ipo kuna po litri. Nisu bili ni ostali pa se odlučilo tankat u Sloveniji. Uobičajena je to praksa u ovim krajevima. Na punom tanku goriva skineš sigurno 50 kuna od cijene. Nije neka lova al bolje da je popijemo mi nego frendov Renault pa smo gotovo praznog rezervoara krenuli i još praznijeg poljubili zatvorena vrata benzinske u Ilirskoj Bistrici. Uz zajebanciju na svoj račun i takove neke navijačke kompilacije na cedeju, lake noge iznad gasa nastavili mi kroz još sela i bespomoćno gledali svaku iduću zatvorenu benzinsku. Sad je već postalo toliko čudno što auto još ide da sam pomislio kako možda radi na onu kazaljku od temperature jer je ova od goriva odavno stisla nulu. Čak smo popili i sve one pive što smo uzeli kako bi olakšali vozilo :)
Nakon valjda 3 dana laganog jahanja kroz odjednom nekako preveliku Sloveniju nekim čudom smo došli do Postojne a kad tamo... što? Benzinska!!! Benzinska koja radi! Šahooooovnica, šahooovnica, šahooovnica.... Ideš!

Kroz ostatak putovanja svako odmorište je bilo naše. Otegli smo put koliko se moglo na račun zajebancije, kavica, klope i ostalog. Izuzevši jedan ispad neke isfrustrirane slovenke, putovanje je bilo genijalno. U Klagenfurt smo ušetali oko 7.30 ujutro, parkirali na sigurno, presvukli se u crveno bijele uniforme i ko pravi navijači ušetali u prekrasnu otmjenu i tihu bečku kavanu gdje smo sat vremena ubili uz kavicu i jeger. Ovako šareni ali još uvijek trjezni i pristojni ostavili smo dobar dojam na lokalne starčiće koji su nas promatrali s odobrenjem. Nakon toga je počelo ono što se u pučkom žargonu naziva ludnica čiji opis ću lagano preskočit jer ste o tome čitali samo na sve strane. I ako čitat znate.

Izdvojio bih par pijanih budala koje su zalutale usred njemačkog tabora samo 2 sata prije utakmice dok se tražilo di će se gledat. Mislim, koliko možeš bit pijan da ne skužiš kako se oko tebe promijenilo čitavo more boja i jezik kojim boje govore? Na žalost, znam točno koliko moraš bit glup da bi to napravio. Moraš bit glup kao ja i idijoti koji su me pratili :) Deset minuta čekamo na ulazu u gužvetini kako bi nas osiguranje izšlatalo, i tek kad smo došetali nasred trga skužimo da smo jedini u kockicama :) Nakon minute napetosti snašli smo se na najbolji mogući način. Skeniramo prostor i lociramo ekipu od jedno 5, 6 nabrijanih i vjerojatno najvećih navijača na čitavom placu i hrabro uletimo prema njima s rukama u zraku i pozitivom na licu nemilo derući grla: "Koliko nas ima, jebote kolko nas ima..." i dok nisu još ni skužili što se zapravo događa, okrenuli smo turu pivčine. Nakon toga, ma kakva braća! To je mala riječ :) Ubili smo nezaboravnih sat vremena s njima i onda se ipak zaputili među naše.

Koliko god mi bilo teško priznat, moram reći da su nas švabe pokopale što se navijačica tiče. Bilo je curica da samo staneš i gledaš. Bilo je i naših al ni bilzu po broju i klasi kao njihovih. Sve neke visoke mlade i prsate, mada se u zadnje vrijeme više ne oslanjam na svoj sud o sisama iza grudnjaka jer su ih počeli štancat toliko tehnološki napredne da nemoš razlikovat par dobrih sisa od kile friških liganja. Ispod dresa sve izgleda jebeno.

O samoj utakmici je suvišno pričat. Scena nakon prvog gola vjerojatno mi se upekla u najdeblji dio kore mozga za čitav život. Prodoran usklik tisuća ljudi popraćen lansiranjem u zrak valjda svega što se u tom trenutku naštlo bilo kome u rukama! Plastične boce, čaše, pivčine, tekućine, kapa, šalova, dresova, još pive, još vode, sve se to našlo u prostoru iznad glava kao da je zemlja na jedno kratko vrijeme izgubila gravitaciju, da bi samo par sekundi kasnije zrak nabijen ekstazom ispunio dim bengalki dok je tijelo istovremeno trpilo brutalne zagrljaje ljudi a uši paralo nekontrolirano deranje koje se s vremenom pretvorilo u pjesmu. Iznenađujuće je vidjet ovaj naš izmučen i izjeban narod istinski sretan. Trebali bi češće bit sretni jer nam dobro stoji.

Skidam kapu i cjelokunoj organizaciji ovog događaja. Nema da je nečeg falilo. Bilo je za pojest, za popit, za pišat, za kenjat.. sve lako dostupno i vrlo, vrlo pristojno s obzirom da se radilo za navijače. Cijene nešto iznad prosječnih ali prihvatljivo. Osiguranje zaslužuje sve pohvale. Specijalci nasmijani i staloženi, čitavo vrijeme sa izrazom pozitive na licu. Čak i kad neki pijani mrman, kakvih se uvijek nađe, okrene na agresivu, smire ga kao da su psholozi a ne policija.

Zna li itko koliko je trenutno na tržištu barel sirove pive? Ono, direktno iz bušotine? Razmišljam koliko su zaradili gore. Po mojoj slobodnoj procjeni, tamo u kvartu gdje smo se mi kretali je bilo nikih 3 ili 4 tisuće grla naših dresova. Nek je svako stuko malih pedesetak eura kroz taj dan, dolazimo do cifre od 200 000 eura samo za taj dio grada. Bio je još jedan trg u neposrednoj blizini za koji znam da su okupirali naši, pa je još tu i Karlovačko Korner, onda ono mjestašce udaljeno petnaestak kilometara gdje je naš kamp i šta ti ja znam koliko još. E onda se tu u priču uklapaju i Njemci... zbrajate još? Ajmo dalje. Karte za utakmicu, sponzori, turističke agencije, smještajne jedinice... A pričamo o jednoj utakmici u grupi u malom Klagenfurtu. Dobar posao usudio bih se reći.

Sve u svemu, tko nije bio može mu bit žao. Jako žao. Ne mogu vjerovat da sam se bio predomišljao oko odlaska. Propustio bi.. pa mogu sa sigurnošću reći najveću feštu mog malog neuglednog života. Šahooovnica, šahooovnica, šahoovnica! :P

PS samom sebi, čisto da se prisjetim jedan dan kad ovo budem čitao. Kad sam oko sedam ipo ujutro došo doma, na parkingu me dočekao moj mali Žope razvaljen o prednji lijevi kraj skašenog blatobrana, zgužvane felge i rasparane gume. Srećom je počinitelj isto ostao u nevozonom stanju pa će se stvar valjda pozitivno riješit.