Casino Royale - recenzija koja se spontano pretvorila u pljuvačinu

Warning: Riskirate par nebitnih spoilera, al barem ćete znat što vas čeka.

Ima nešto u tim Bondovima što me vuče u kino. Odbijam ih gledat na falšim diskovima, divixovima, i ostalim ixovima radi nekog posebnog filinga koji mi pruži taj najveći koncentrat filmskih klišeja strpan u dva sata vratolomija i zajebancije. Uživam ga gledat i pritom na svaku drugu scenu rastegnut ono klasično "Maaaa-ne-seeeeeeri", skupa s pol publike u kinu. Jasno da uz svaki drugi film taj poklik priziva na povraćanje, dok uz Bonda ima totalno suprotan efekt.
Pardon, imao je suprotan efekt. Imao je, jer ovaj Bond je pokopao sav image koji su drugi stvarali desetljećima.

Čitava recenzija ovog Bonda stane u jedan SMS, čak i u jednu riječ - Riječ Govno. No pošto je ovo blog, a riječ Govno ispod naslova bila bi popriličan waste of space, dodat ću još par rečenica, tek toliko da vi uporniji imate što čitat dok Darius kopa po serveru sutra.

Prva stvar koja mi izaziva podsmjeh je da se čitava priča vrti oko nekih bijednih 100 milijuna dolara. Pa jebote, i to čak ne 100 milijuna na kupu, nego njih 10 igra poker sa po 10 milijuna, i totalno se nešto svi uzbuđuju oko toga. Dok naš former Bond - Pierce Brosnan spašava svijet od nuklearnih katastrofa, lasera iz svemira, interkontinentalinih ratova, ovaj plavokosi dječačić sjedi za stolom i igra magarca na skidanje. Pa jebemu, svako od prisutnih igrača ima jahtu i auto koji su vrijedniji od toga, svakoj malo većoj korporaciji na svijetu je to dnevna lova koju potroši na marendu i kavu, i na kraju krajeva, lova kakvu svaki naš tajkun, koji imalo drži od sebe nakrade u godinu dana. Aj nek je dvije.

Kad smo već kod frizure i izgleda, ovaj Daniel Craig nema ni š od šarma i seksipila kakvim je zračio Pierce. Fura frizuricu tipa "ja-ću-sam-skratit-ovo-napred-a-ti-me-samo-mašinicom-malo-iza", a kad obuče tax izgleda ko zemljoradnik u svom prvom odjelu ostavljenog od pokojnog dide. Nije ni čudo da su ga jednom prilikom zamjenili za parking boya i bacili mu ključeve da parkira pilu , našto se naš "Bond" ful naljutio i razbio im cijeeeeli blatobran udarivši u auto iza sebe! Alarmi su se ukljčili i sve! Baš im je sjebo. Pa neće njega niko zajebavat!

Nadalje, Craig nema blage veze o vožnji. Jedva hendla nekog Forda od rente, a Aston Martin mu je trajao puna 2 zavoja, i to prilično blaga! Nije ni u petu ubacio a već se spizdio ko pička, a nisu tome krive crongorske ceste, jer ova je bila toliko friška da se iz nje još parilo.

Naravno, sve ovo je tek početak. O da. Imam ja puno toga još za reć. Naš Bond kroz film pije nekakve sokiće, pa neke pičkaste koktelčiće kakve kod nas naručuju plavušice petkom navečer tipa votka - jabuka, a kad je napokon, na oduševljenje cjelokupne publike koja se nadala da ipak nije totalno zastranio, naručio famozni Martini, na pitanje konobara "Shaken or Stirred?", ovaj sav nešto nadrkan odgovara da ga boli kurac kakav samo nek donese više. wtf??? Ne, ne.. čekaj... ovo moram napisat punim riječima. WHAT THE FUCK???!!!

Sad dolazimo do mog omiljenog dijela kada se naš Bond poput srednjoškolca do ušiju zaljubi u maloljetnicu koja na neku foru skupa sa odjećom mjenja i sise jerbo su odstupanja ravna nemogućem, a vjerujte mi, jer ako za nešto imam oko onda imam za to. Nakon što nam se Bond sav raspekmezi odluči dat otkaz, i to pazi sad, ni manje ni više nego mailom!!! Stavi on fino subject "resignation", napiše jednu rečenicu i zatvori laptop. Na trenutak sam pomislio kako ću ugledati sučelje od Gmaila, al ipak nisu išli tako daleko. No ko zna, možda je koristio pop3 jer bond@gmail.com je zauzeto. Hm...

Ma ima još masu pizdarijica o kojima bi mogo pričat. Na primjer, za nas gledatelje debile, pored pokeraškog stola frajer naglas govori curi do njega, koja isto tako pažljivo prati igru, koliko je velik ulog na stolu. Sad je 30 milijuna. Sad je 70. Sad je 100!!! Aha, hvala gospodine Campbell, al takve scene smo pušili u osamdesetima. Pardon, pušimo ih još i danas ali u sapunicama gdje se izgovaraju puna imena i prezimena likova skupa sa njihovim rodbinskim vezama, kako bi konce pohvatali i oni koji su propustili zadnjih 30 epizoda.

Jedina svjetla točka u filmu je početak. Jackie Chan i ona dva lika iz Kine, kako se ono zvaše, ah da, Crouching tiger i hidden dragon, mogu se prije usporedit s Čarli Čaplinom nego sa protagonistima prve jurnjave u filmu.

Savjet - pogledajte početak i nakon toga na pivu.

Now listening: Blur - Charmless man