Ciganska posla

Tijekom ljeta često sam putovao na Krk, i prilikom svakog prelaska mosta vršio jedan mali eksperiment. Trebalo je naravno i financijski investirati u projekt kako bi se došlo do zanimljivih rezultata. Kroz čitavo ljeto investirao sam ukupno... 6 kuna, a rezultate istraživanja sada mogu prodat u bescjenje.

U normalna vremena prelazak mosta osobnim vozilom košta 15 kn u jednom smjeru. Kako je ljetna sezona sve samo ne normalno vrijeme, sistem naplate se mijenja, i tada samo prilikom dolaska na otok plaćate 30 kuna, dok pri povratku s guštom proletite pored naplatnih kućica, sa ogromnim osjećajem zadovoljstva jer ste prošli 'badava'. Takav sistem naplate izazvao je nezadovoljstvo kod nekih vozača jerbo ne znači ako su došli na otok preko mosta, da će se tuda nužno i vratiti. Naime, s otoka se i trajektnim linijama može nastaviti put prema nekim drugim otocima Kvarnera, a ta činjenica je poprilično raspizdila one koji stvarno i putuju na taj način, a ne samo one koji po prirodi vole srat kako su gadno i nepovratno oštećeni.
Prosvjedi su naravno završili kao većina drugih, odnosno tako što su hrvatske ceste (ili tko već) lansirale lagani odjeb prosvjednicima.

Ruku na srce, izlazak s otoka je sada bio puno brži nego prošle godine, kada se naplaćivao prolaz u oba smjera. Time su se rješile abnormalno-nenormalne – ultra-duge kolone vozila pred kojima one pred tunelom Sv. Rok izgledalaju mizerno kao kita bjelca pred kitom crnca.

Unatoč slobodnom prolazu, kolone su se opet na neku foru uspjevale stvoriti. Prvi razlog je stvarno veliki broj turista koji je ove godine pohodio Krk, a drugi razlog je Policija, koja je dobronamjerno pokušavala ubrzati promet regulacijom rijetkih raskrižja i mjestimičnim patrolama uz cestu. Kako imati dobru volju ne znači nužno i imati visoku inteligenciju, tako su naši dragi momci u plavom nesvjesno više usporavali promet nego ubrzavali. Logično je da kad voziš u koloni, s obzirom na to kakve ceste ima Krk, nema šanse da pređeš 60 ili 70 km/h, i to bi bila sasvim zadovoljavajuća protočnostd da nema murije. I što se događa? Voziš normalno i briješ svoj film, kad odjednom snimiš pandure. Istog trenutka usereš se ko grlicai sav se izgubiš, jer u ovoj državi slika pandura uz cestu ne znači sigurnost nego znači miljon potencialnih astronomskih kazni. I šta radiš? Odmah instiktivno gaziš po kočnici i slažeš cool motherfucker facu praveći se da ih nisi niti vidio, i pritom usporavajući do smiješnih brzina. I tako baš svi. Cijela kolona. Eto ti gužve u čas posla.

I na kraju napokon riječ o onom eksperimentu sa početka priče. Prilikom dolaska na most pripremio bih iznos od 31 kunu u kovanicama i stavio u pepeljaru. Na npalatnoj kućici bih zgrabi kovanice i šatro onako na brzinu izbrojio točno 30 kuna, na glas kao brojeći zadnje kovanice - 27...28...29.... trideseeeet!..... Evo izvoliteeee! - pružajući šaku kovanica od 1, 2, i 5 kuna, a znajući da je tamo zapravo 31. Službenici su svaki put uredno prebrojali kovanice, vratili mi samo račun, digli rampu, i nabacili tupavi pogled u stranu. Svaki put sam se samo nasmijao i produžio. Eksperiment sam izvršio 6 puta, i niti jednom nisam dobio kunu natrag.
Dobrodošli na Boduliju:)