Kakva greška. Dan je bio pakleno vruć. Nedjelja je, i bilo je logično za očekivati kako će promet biti jebeno gust. Bilo je logično onome tko logično razmišlja, no ne i njemu. On je danas razmišljao kitom, a kita i logika su srodne koliko i.... koliko i kita i logika. Krenuti danas na put bio je zajeb godine po svim kriterijima.
Upoznao ju je prije dva mjeseca na nekoj lokalnoj feštici. Seks je bio svemiriski. Fešta i nije bila nešto, ali kao da je to uopće bitno. Nakon toga vidjeli su se još jednom. Ostatak vremena provodili su na telefonu i hranili lopove iz T-coma i VIPa. Danas je ulovio slobodan dan, a već duže vrijeme ga overload sperme puca u glavu. Čuli su se i uskladili termine. Došlo je vrijeme da mu se ti računi napokon i “isplate“.
ZG 3441 FA registracija je još jednog jadnika koji se upravo nalazi u istim govnima kao i on. Prži se na teflonskoj tavi jebene poluauotceste. U retrivizoru se znoji neki Slovenac. Iza Janeza još stotine nervoznih vozača i putnika. Ispred purgera još i više.
Sise su bile ono što je prvo vidio. Najprije sise, onda i nju. Činilo mu se kako su to apsolutno najbolje sise koje je registrirao u posljednjih godinu dana ili više. Možda je to bilo zato što ga je u to vrijeme taman pucao proljetni val pohote, a možda stvarno i jesu fucking vrhunske sise. Ma bile su vrhunske, da ga jebeš.
Koncentracija nervoze nemilosrdno se širila i golim se okom vidjelo kako se neka loša aura nadvila čitavom dužinom ceste. I još makar po 200 metara sa svake strane u širinu. Loše vibracije vjerovatno su natjerale i najopakije zmije da hvataju maglu što dalje od bučnih limenih tvorevina. Užareno sucne je kroz limene krovove pokušavalo ponekoj nesretnoj duši uvaliti kojeg račića, ali je lagano gubilo bitku sa čirevima na želucu koji su potajice nicali iznutra.
Prošlo je točno 14 minuta otkako je zadnji puta šaltao iz prve - u ler.
Imao je najrastezljivija muda na balkanu. Najrastezljivija u smislu da se nije rodio taj koji bi mu mogao stati na put kada nešto odluči, ili da se još nije izmizlila prepreka koja bi ga zaustavila u nekom naumu. Kada je trebalo prići komadu, ili sa neobavezne priče preći na uvaljivanje jezičine, tada bi mu se muda toliko stisla da bi oba vjerovatno stala u ljušturu jednog lješnjaka. Skupa s lješnjakom.
Zato je mala muda kompenzirao sa velikim pivama. Trebalo je puno piva da se takve sise odvedu u mrak. Toga dana pala je za domovinu u njegovom autu. Naravno da tu nije bilo niti LJ od ljubavi, niti onda, niti sada. Samo onaj dobar stari sirovi seks.
Gledao je kako se ljudi pored svojih automobila propinju na prste nebi li vidjeli razlog ovog dugog zastoja. Sve što su vidjeli bile su znojne glave onih ispred sebe i isparavanje vrućine sa užarenog asfalta. On nije izlazio. Pkušavao se razvedriti razmišljajući o onome što ga čeka na odredištu. Razmišljao je o ševi stoljeća. No nije baš išlo. Jebena kotlina gušila je radio signale, a CD player mu je odavno vrisnuo. Slušao je Otvoreni radio kroz užasan šum. U retrovzoru se Slovenac svađao sa ženom i mahao rukama. Ona je mahala još i više. Djeca su im histerično plakala na zadnjem sjedištu. Vrsika je dopirala sve do njega i dodatno ga nervirala uz sve ostala sranja. Dignuti prozore nije dolazilo u obzir i zato pojača radio. Činilo se kako je pojačao sam šum. Živac mu je sada na miljon. Purger ispred njega psuje i nervozno grči facu nemoćno gledajući u daljinu.
U trenutku pomisli kako bi možda bilo dobro da i on izađe mada purger i nije ostavio neki preveliki dojam sreće i veselja. Stane kraj auta i gleda oko sebe. Sav se sljepio od znoja. Lijevo i desno od njega samo užareni kamenjar. U daljini se nazire i plavetnilo mora. Ali stvarno daleko.
Iz transa ludila trgne ga piskutavi zvuk ispod haube negova auta. U trenutku se taj zvuk pretvori u šištanje poput onog kada zakuha čaj u posudi na paru, i odmah zatim kroz rubove poklopca motora a većim djelom kroz masku i farove izleti bijeli dim.
Zakuhao mu je jebeni motor.
U nevjerici je stajao nepomično još čitavu sekundu i onda otvori haubu. Zapljusnuo ga je val pare i vrućine. Odmakne se od vozila i uhvati se za glavu. Zapitao se kakav bi to seks trebao biti da poništi sve ove muke.
Zvuk mobitela oštro prekine bujicu tih suludih misli čovijeka na rubu.
Bila je to ona.
Pružio je ruku i zgrabio mobitel. U slušalici je odzvonio dobro poznati glas koji je bez posebnog uvoda rekao....
- Znaš, sjedim tu i čekam te. Razmišljam. I znaš... Mislim da te volim.
Ostao je kao pokošen. Šutio je.
- Reci nešto. – Rekla je ona.
Još trenutak je stajao i onda stisnuo crvenu slušalicu na telefonu i bacio ga kroz prozor nazad na sic
- A u pičku materinu!!! – U nevjerici lupi rukama i glavom u krov i ostane tako naslonjen.
Bilo je jasno da sada nema ništa od seksa.
Žene.
EDIT
Zašto bih prebacivao priču u treće lice???
Zato jer se takve stvari meni ne događaju :)
Rekli bi ljudi gledajući ovaj blog kako se po mojom glavi motaju samo postovi o sisama i guzicama, prošarani ponekom temom o sranju, pišanju, i ostalim biološkim potrebama kod ljudi. Što nam to govori o meni kao autoru ovog bloga? Što da vam kažem? Zaključite sami. Stara izreka kaže da je čovijek naj sretniji kada se dobro popiša i posere. Možda treba stvarno malo kako bih ja bio sretan. Da li je to dobra ili loša osobina porocjenite sami. Ja je osobno smatram vrlinom. Znate kako se neki ljudi mogu napiti od samo jedne pive? Uvijek sam im zavidio na tome. Isto tako gledam i na sreću.
Da mi poduži uvod ne razbije koncepciju posta, ovdje ću naglo skrenuti i vratiti se direktno na temu. Kako su brisali guzice na divljem zapadu? Svaki puta kad gledam neki film o tim kravarima, padne mi na pamet taj nedokučivi detalj. Sjetim se kako ja popizdim kada nakon žešće dobrog sranja instiktivno rukom posegnem prema toalet-papiru a tamo me dočeka samo hladan prokrom nosača sa kartonskom rolicom. Naravno, u mojoj obitelji je nekako genetski ukodirana blokada protiv zamjene tolet-papira kada potrošiš sve što je ostalo. Nakon nevjerovatnog zadovolojstva pražnjenja organizma od nakupljenog smeća slijedi još nevjerovatnije nezadovoljstvo kada otkrijem da se nemam čime obrisati. Naravno, uvijek postoje alternative i improvizacije u koje sada nebih ulazio, jer sve me strah da svi mi pribjegavamo najmaštovitijim rješenjima, ali opet nebih želio riskirati mogućnost da moji trikovi i tehnička rješenja ne ulaze u neke normative naše sredine:)
Kakvim rejšenjima su onda pribjegavali kauboji? Koliko znam, do role papira se u to vrijeme teško dolazilo. Još uz to su imali i one tute umjesto donjeg rublja koje su dodatno otežavale vršenje velike nužde, ali dobro ajde, ako su junaci Star Treka uspjeli pronaći rješenje za taj problem, onda su valjda i kauboji.
Recimo da se oupće nisu brisali. Uf, gadne li činjenice. Mislim, lako za ona super-kvalitena-ni premeka - ni pretvrda sranja kada praktički niti ne moraš brisati guzicu, ali što je sa sranjima poput onog legendarnog iz filma Glup i Gluplji kada uz sve ostalo, iz sebe izbaciš i dušu kroz taj mali otvor? Da li je puna šaka trave rejšavala taj problem? Zašto ja onda potrošim pola role papire prije nego uopće pomislim oprati guzicu jer to zahtvjeva opasno primicanje ruke kontaminiranoj zoni, a da i ne govorim o neizbježnom bliskom susretu?
Za kraj moram još dodati kako Ameri imaju zanimljivu izreku kad sereš tvrdo. Oni to zovu Turtleing, što bi u nekakvom našem prijevodu bilo kornjačarenje. Izreka se odnosi na situaciju u kojoj uzmeš zraka i napinješ se i crveniš ko majmun da bi istjerao taj vražiji vnićgo, i već si napola uspio, ali ti u procesu ponestane zraka i ti uz duboki izdah odustanješ, a on se povuče nazad unutra kao kornjači glava.
Ako sam makar jednome od vas koji ovo čitate upropastio ručak ili večeru – operacija je uspjela:) Pozdrav svima, vraćam se nazad na pusti otok pa se čitamo drugom prilikom.
Kakva greška. Dan je bio pakleno vruć. Nedjelja je, i bilo je logično za očekivati kako će promet biti jebeno gust. Bilo je logično onome tko logično razmišlja, no ne i njemu. On je danas razmišljao kitom, a kita i logika su srodne koliko i.... koliko i kita i logika. Krenuti danas na put bio je zajeb godine po svim kriterijima.
Da mi poduži uvod ne razbije koncepciju posta, ovdje ću naglo skrenuti i vratiti se direktno na temu. Kako su brisali guzice na divljem zapadu? Svaki puta kad gledam neki film o tim kravarima, padne mi na pamet taj nedokučivi detalj. Sjetim se kako ja popizdim kada nakon žešće dobrog sranja instiktivno rukom posegnem prema toalet-papiru a tamo me dočeka samo hladan prokrom nosača sa kartonskom rolicom. Naravno, u mojoj obitelji je nekako genetski ukodirana blokada protiv zamjene tolet-papira kada potrošiš sve što je ostalo. Nakon nevjerovatnog zadovolojstva pražnjenja organizma od nakupljenog smeća slijedi još nevjerovatnije nezadovoljstvo kada otkrijem da se nemam čime obrisati. Naravno, uvijek postoje alternative i improvizacije u koje sada nebih ulazio, jer sve me strah da svi mi pribjegavamo najmaštovitijim rješenjima, ali opet nebih želio riskirati mogućnost da moji trikovi i tehnička rješenja ne ulaze u neke normative naše sredine:)