Film – umjetnost ili sprdnja?

Sličnu priču objavio sam davno prije na nekom forumu ili njuz grupi. Proteklih dana me jedna osoba ponovno inspirirala da napišem dvije riječi o istoj temi, jer očito nekim ljudima neke stvari nikada neće biti jasne.

Imam frendicu koja je veliki filmofil i kolekcionar. Prilično je financijski potkovana pa joj kratice poput DivX, Xvid, Rip, i slične, ne znače previše u životu. Ta se jednostavno ulogira na Amazon, i komadićem plastike zadovolji svoju kolekcionarsku glad.

Sve je to na prvi pogled divno i krasno da ne postoji problem kojeg ja nikako ne mogu prožvakati. Naime, ta moje frendica naručujue sve filmove u FULL SCREEN formatu, ukoliko takvo izdanje postoji u ponudi!

Ok, pošto me sad neki od vas ne prate, i pitaju se koji je to vrag 'full screen', pokušati ću u kratkim crtama objasniti o čemu se radi. Dakle, svi filmovi standardno se snimaju u WIDE SCREEN formatu. Taj širokoekranski format kojeg još nazivamo i 16:9 format, je ono što oduvijek gledate u kinima. Slika je, rekli bi oni neinformirani, nekako rastegnuta po širini. Fora je u tome što slika NIJE rastegnuta nego je upravo tako snimano. 16:9 u biti znači da je slika široka 16 mjernih jedinica a visoka 9, odnosno ako je neko platno široko 16 metara, tada mu je visina 9 metara. Slika u takve širine prirodnija je ljudima upravo radi vodoravnog položaja naših očiju, čijij je kut gledanja horizontalno puno širi nego vertikalno.

Sa druge strane imamo format našeg kućnog televizora, ili samog monitora pred vama, koji se još naziva i 4:3 format. Pogađate da se i te dimenzije odnose na širinu i visinu ekrana. Širina ekrana je prilično uža u odnosu na visinu u usporedbi sa widescreen formatom.

Pitanje je što se događda sa filmovima koji nam iz kina jednoga dana dođu na televiziju. Kako neki film koji je u originalnoj verziji širok stane u tako uzak televizor? Odgovor je: NE STANE! Taj film na televiziji nije stisnut nego je brutalno odrezan sa lijeve i desne strane!!!
U nekim slučajevima gubimo i blizu 30% originalne slike koja je odstranjena kako bi dimenzije odgovralane našoj TV kutiji! Zvuči nevjerovatno, ali čitavih 30 posto onoga što nam je režiser htio prikazati jednostavno se odreže kao bi imali full screen sliku.

U slučaju da se na TV prikazuje film koji ima dvije debele crne trake na vrhu i na dnu ekrana, znajte da jedino tada gledate originalnu nerezanu verziju filma. Sva sreća, za razliku od nekadađnjih video kazeta, danas filmovi na DVDima najčešće dolaze u originalnom widescreen formatu, a samo poneki DVD nudi i odrezanu full screen verziju.

No vratimo se mojoj prijateljici sa početka priče. Upravo su te dvije debele crne trake na vrhu i na dnu ekrana ono što nju muči. Kaže kako joj slika izgleda skroz mala i što je najgore – ODREZANA! Primjećujete li ironijiu?!

Kada naletim na osobu sa ovakvim stajalištem pokušava je poput kakvog jehovog svjedoka probratiti, i dokazati joj u kakvoj zabludi živi. Film je odavno priznat kao važna grana umjetnosti. Ako je film stvarno umjetnost, tada je rezanje filma ujedno i rezanje umjetničkog djela. Zamislite da vam neko pokloni Picassovu sliku neprocjenjive vrijednosti a vi je bez trunke grižnje savjesti srežete po krajevima kako bi stala u nekakav okvir koji imate kod kuće.