kap po kap
shvatila sam. volim rijeku više nego išta drugo što je priroda stvorila. ne svoj grad, nego rijeku kao vodu koja teće kanjonom. obožavam kanjone, tako su mistični i uzbuđujuće djeluju na mene. nikad ne znaš šta će ti donijeti sljedeća krivina, naredni buk, slap ili će odjednom voda presušiti ispred tebe... volim takve neizvjesnosti.more je samo široko prostranstvo,nema svog puta, početka ni kraja... rijeka zna svoj cilj, ali je uvijek drugačija, proljetna rijeka nije ista onoj jesenskoj.
još jedna oda Njoj...
nakon preporuke1 slijedi preporuka2;
tara
suza evrope
