pp papuk

subota, 27.01.2007.

ovajonaj mi je u (n)ovogodišnjim željama poželio još novih izleta s fotoaparatom. to je bila i moja želja. i fino je zvučalo, pa reko - haj.
da ne ispadne da su te novogodišnje sve neke neispunjene.

mjesto radnje: park prirode papuk, velika kod požege
vrijeme radnje: 24.01.2007.

ovo je 'karta' lapjaka s ucrtanom trasom njegove poučne staze.
mi smo pratili potok dubočanku (desni, tj. istočni krak).

na jednoj od edukativnih tabli koje se mogu pronaći uz stazu piše:

dolina potoka dubočanke jedan je od najljepših ulaza u park prirode papuk.

dolinu potoka dubočanke krasi pojava toplih izvora. voda izvire na rasjednom kontaktu u vodonepropusnim trijaskim dolomitima, a uslijed vodonepropusne barijere natisnutih vodonepropusnih paleozojskih škriljavaca. voda sa izvora kojom se snabdjevaju velički bazeni je hipotermalnog karaktera (27°C), a prema kemijskom sastavu pripada magnezijsko - hidrokarbonatnim vodama.

posebna osobitost je zlatonosnost potočnog nanosa koja je u starijim zapisima ocijenjena bogatom (do 200 grama po metričkoj centi).

nekada su kaskade i brzice potoka dobočanke bile prirodno stanište i mrijestilište brojne autohtone potočne pastrve i potočnog raka, ali su nesavjesnim utjecajem čovjeka gotovo nestali.

u vrijeme jugoslavije ovdje su bila aktivna brojna sindikalna odmarališta. svakog vikenda ljudi su sa svojim obiteljima kolektivno dolazili na papuk, vrtili janjce i prasce na ražnju, puštali mozak na pašu, livade su vrvile djecom (a jedno od njih nije bilo moguće istjerati iz potoka... pogodite koje...), sve u svemu prava rekreacija, odmor i atrakcija za velike i male.
nakon rata to je sve nekako zamrlo.

osim rata i promjene sustava, neki taj zastoj (rekla bih dijelom i posve opravdano) povezuju s dotičnim privatnikom i njegovom suradnicom - koji su na prilično ružan način pokušali izmanipulirati sustav i spremiti sebi poveću količinu novca u džep. ali svemu lijepome jednom dođe kraj, pa tako valjda i zekanovoj anarhiji.