petak, 01.09.2006.
mustra
koja je moja mati mustra.
znala sam da je muljež, al nisam znala da je toliki.
dakle
u aljmašu mi i dalje, 'elte..
šetuckamo, pijemo (zapravo, više proljevamo) onaj truli sinalco na +50°C (to je bila temperatura soka, op.a.), divimo se megadunavu i iščuđavamo se i dalje obliku nove crkve (podsjeća me na puža, samo rogovi fale gore na onom so-called tornju) i ciganluku, mozak cvrči na onom suncu, oću se utopit u rijeci.
i gospođi mami mojoj zazvoni mobitel.
javi se ona, zove ju neka njena poznanica s posla, a koja živi u aljmašu.
da nek dojde na kirvaj.
a gospođi mami mojoj se nije nešto svidila ideja, oće uživat u društvu svog djeteta, najdražeg, najdivnijeg i najmilijeg (ne i jedinog, doduše, al nebitno to sad), kojeg vidi jedva triput godišnje i oće iskoristit svaku sekundu koju joj ono ponudi za to neko kvalitetno familijarno druženje.
govorimo o meni, naravno!
alo!
i dakle
ona se javi toj svojoj legici u aljmašu.
iz aljmaša.
i ladno slaže da ne može doć u aljmaš jer ima nekih zdravstvenih problema s nogama!!
a sve flegma.
pijucka taj sok, promatra limenku, prebacuje se s noge na nogu dok stoji na suncu.
i laže ko pas.
da podsjetim samo:
- aljmaš je marijansko svetište
- taj dan je bio svetkovina velike gospe, što je i državni blagdan
- mati stoji nekih 50 m od crkve
- u aljmašu
- njeno najdraže i najmilije dijete od sve djece koju ima, tj. ja, stoji kraj nje i, kako pedagogija nalaže, promatra i upija nova znanja na primjerima koje joj njena robiteljica daje
i ona veli da ne može u aljmaš jer ima zdravstvenih problema s nogama!!!
kakav mulj.
skenjah se:
veli ona:
eto ti..
dobra sam ja
kakva sam mogla bit.
i ništa
idemo dalje
ne, nije ovo moj trabant. (ja imam samo bicikl.)
al mi bio fora jer je izgledao ko ispod čekića.
(hee.. sad se sjetih one reklame za pežo kad onaj indijac iščekića svoj autić i osvoji sve cure u selu.)
e, nego..
kud ćemo dalje?
ueikap to jest ja:
gospođa mama moja:
a je ti i kalvarija...
a kad smo kod kalvarije...
ajde zamislite - kako se može kalvarija napravit u slavoniji?
lijepo.
nađeš brdašce (ili nasipaš? napor uložen za jedno ili drugo je jednak) visoko ko 3 ulične lampe pa lijepo utabaš cik-cak stazu i to takvu da se ljudi na cik dijelu mogu rukovati s onima na cak dijelu. i bitno je da se hoda uzbrdo, tj. uz brdašce.
još postaviš na određene razmake 14 križeva za 14 kristovih postaja i voila!
poseban doživljaj muke doživjet ćete ako se uputite tamo upravo u kolovozu. kad kolovoško sunašce pripekne u čelo.
ueikap to jest ja:
pa uslijedio jedan eko-monolog dok smo se kaldrmali uzbrdo, pod teškim nagibom od moćna 2°.
zamislite. cijelo selo - ni jedne kante za smeće na vidiku.
a očekivalo se 50 000 hodočasnika.
hm. nije im to neka fora...
gospođa mama moja puše na kaldrmi:
ueikap to jest ja:
pozdravih se s aljmašem
i odoh dalje.
(nastavit će se...)
- 07:00 -