ponedjeljak, 18.04.2005.
po prašini i divljini skitam se... (part I)
..zašto tebe opet nema pitam se
elem, vidim svi nešto putuju na neka fina fensi mjesta.
a isto tako vidim da se nitko ne hvali da je bio na top-fensi europskoj destinaciji.
naravno da se ne hvali.
jer tko normalan bi išao na top-fensi europsku destinaciju?
nitko!
ne bi ni onaj nenormalan išao.
osim mene.
pa eto, sad ćete se moći pohvaliti da ste i to vidjeli.
dragi moji i nemoji, zakoraknimo u albaniju.
najprije malo statistike i općih odrednica:
službeni naziv: republika e shiqipeirse (iliti republika albanija)
glavni grad: tirane (tirana)
površina: 28 748 km2
graniči sa:
- grčkom (282km kopnene granice)
- makedonijom (151km)
- crnom gorom (173km)
- srbijom (114 km)
kilometraža morske granice - 362km
ima 3 544 808 stanovnika (podaci iz 2004.) i gustoću naseljenosti oko 123 albanca na kvadratni kilometar albanije.
95% populacije su čisti albanci.
natalitet: 17 ‰
mortalitet: 6 ‰
/za usporedbu s državama ex YU:
- HR ima natalitet 10 ‰, a mortalitet 12 ‰
- BiH - 12 ‰, 8 ‰
- SiCG - 12 ‰, 11 ‰
- makedonija - 13 ‰, 8 ‰
- slovenija - 9 ‰, 10 ‰/
nacionalni dohodak: 1120 $ po stanovniku
/još jedna usporedba:
- HR - 4620 $
- BiH - 1230 $
- SiCG - 940 $
- makedonija - 1820 $
- slovenija (daleko nas praši) - 10 050 $/
albanci su potomci starih ilira i pripadaju posebnoj indoeuropskoj skupini naroda.
albanija je jedina europska zemlja s vrlo visokim natalitetom.
posljednjih godina velik broj albanaca se iseljava zbog siromaštva i loših gospodarskih prilika u zemlji.
istodobno se doseljavaju kosovski albanci zbog političke nestabilnosti u susjednoj SiCG.
albanija je najsiromašnija europska zemlja i jedina zemlja južne europe koja nije razvila pomorstvo.
gospodarska razvijenost posljedica je stoljetne turske vlasti (od 14.st. do 1912.) i prometne izoliranosti zbog nepristupačne obale i planinskog reljefa.
razlog je i dugogodišnja politička zatvorenost i plansko gospodarstvo tijekom socijalističkog razdoblja (od 1946. do 1991.) te tranzicijska kriza u kojoj se danas nalazi.
poljoprivreda zapošljava polovicu stanovništva.
industrija je nedovoljno razvijena, a postojeća "pod hitno" zahtjeva modernizaciju proizvodnje.
tako.
a sad vrijeme radnje: 1948.
dobro, kenjam.
svibanj/lipanj 2004.
odmah nakon prelaska iz crne gore u sjeverni dio fensi-destinacije, preko supermodernog graničnog prijelaza kobila (imaju i rampu, op.a.) javila se potreba za zaustavljanjem autobusa, udahom zero svježeg zraka i uživanjem u pogledu.
u tom momentu skužih da mi je memori kard na digitalcu pun pa posegnuh za filmom.
ko mali japanac:
- 16 fotoaparata
- auto-karte
- plan grada
- vodiči
- reklamni prospekti
i sad ako izbacimo uljeze - hej, ipak govorimo o albaniji - ostajemo samo me, myself and my-sutpid-not-digital-camera.
i ispričavam se oma na lošoj kvaliteti - jer su slike koje slijede produkt skenjaže.
- zabranjeno je fotografisanje graničnog prelaza - navodno nam je rekao carinik.
ja nisam slikala granicu, nego prijevozno sredstvo kojim se trenutno vozi valjda 80% albanaca u voznom stanju.
časna riječ.
a ni ovdje nije granični prijelaz. zbilja.
tu je samo kanal koji su vrijedni albanci iskopali ručno, lopatama, krampovima, štijačama.
i hrpa kamena koju su isto tako jedan po jedan prenosili s jednog mjesta na drugo.
bojim se i zamišljati kakve oni bicepse i tricepse imaju.
i kornjačice na trbuhu.
dobro da su svi bili obučeni.
inače bi bilo silovanja.
i prije no što smo krenuli dalje, uhvatih u objektiv lošeg aparata još malo graničnog krajolika.
ne mogu reći da me podsjetilo na slavoniju, jer nije.
jedno brdo viška.
i preduboke brazde.
i svašta nešto u zemlji.
enivej, prvi prizori nas nisu obeshrabrili, nismo se okrenuli prema crnoj gori te ipak prašnjavim putem nastavismo dalje.
nismo puno prešli, možda kilometar, ako i toliko.
zaintrigirala me ekologija uz neki potočić.
simpa skroz.
i gice.
bitno da svi imaju šta papat...
dalje po putu nailazili smo na ostatke iz ratova.
točnije iz hladnog rata, reče jedan geograf.
bunkeri se nalaze na svakom koraku.
u pojedinim dvorištima ima ih po 2-3.
služe kao ostave za poljoprivredni alat (albanska verzija istarskog kažuna?), kao pseće kućice, kokošinjci...
a dobro dođu i za nikad-ne-znaš.
jelte.
vozeći se dalje po bespućima albanije (neko bi ih zamijenio za bespuća afganistana), naiđosmo na modernu benzinsku pumpu.
moderna. ima metalne lojtre.
i seraonu sa strane!!
e, da.
važno je uočiti da cesta kojom smo se vozili NEMA asfalt.
i važno je napomenuti da je ista ta cesta na auto-karti bila ucrtana debelom žutom linijom crvenog ruba.
što smo mi kreteni očekivali da se krije iza te linije?
ne znam.
no nije ni bitno, jer nas je linija kaldrme ipak dovela do cilja.
a cilj su nam bili skadarsko jezero i sam skadar.
najveće urbano središte sjeverne albanije.
skadar ćete upoznati u slijedećem postu, a do tada pozdrav s prizorom bojane - rijeke koja čini prirodnu granicu albanije s crnom gorom.
- 16:55 -
Komentari (37) - Isprintaj - #