| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
VEČERNJAKOVI SPORTSKI LAUREATI
Na tradicionalnom Večernjakovu laureatu 2005., održanom neki dan u zagrebačkom hotelu The Westin, bilo je vrlo zanimljivo. Nekoliko Večernjakovih žirija, dakako uz punu suradnju čitatelja, izabrali su najspješnije hrvatske sportaše u različitim kategorijama. Tako su izabrani oni naj u kategorijama nogometaša, mladih nogometaša, kočarkaša, vaterpolista, sportaša/icu u kategoriji invalida, te sportsko dostiguće godine.
Izbor Večernjakovih žirija i čitatelja bio je, manje-više, očekivan.
Tako je u kategoriji Sportašice s invalidnošću premoćno pobijedila Marija Iveković, osvajačica zlatne medalje u petoboju i svjetska rekorderka u toj disciplini. Marija je na Europskom prvenstvu osvojila i srebrenu medalju u skoku u dalj, te brončanu medalju u bacanju diska.
Mihovil Španja, osvajač zlatnih medalja u plivanju na 100 metara leđno i 400 metara slobodno na Svjetskim igrama za osobe s amputacijama i za osobe u kolicima, proglašen je sportašem godine u kategorili Sportaša s invalidnošću.
U kategoriji za Nadu godine, izabran je nogometaš Varteksa Leon Benko. Njemu je pripao Trofej Anđelko Herjavec, rad akademskog kipra Nikole Šanjeka.
Dado Pršo proglašen je treći put za redom Nogometašom godine. Tako je treći put osvojio statuu Nogometaš, rad akademskog kipara Stipe Sikirice.
Vaterpolist godine je Josip Pavić. Njemu je pripala statua Vaterpolist, rad kipara Stipe Sikirice.
Statua Košarkaš, također rad Stipe Sikirice, pripala je košarkaškom laureatu Nikoli Vujčiću.
I, napokon, za Sportsko postignuće 2005. godine proglašeno je osvajanje ovogodišnjeg Davis kupa. Tenisačima i Nikoli Piliću pripalo je 79 posto glasova čitatelja Večernjeg lista i slušatelja Obiteljskog radija i Media servisa.
Program dodjele sportskih priznanja uvečali su demonstracijom borilačkih vještina nanbudaši, predvođeni Maidom Mahmuljin, višestrukom svjetskom prvakinjom.
Naravno, organizator se pobrinuo da goste ove tradicionalne Večernjakove priredbe obvesele svojim razmišljanjem o sportu glasoviti sportski teoretičari Željko Pervan i Mladen Horvat.
Meni je na takvim priredbama najzanimljivije druženje.
U raskošnim prostorijama hotela The Westin okupila se zaista sportska društvena krema. Na jednom mjestu družili su se najpoznatiji hrvatski sportaši različitih generacija. Od onih moje generacije, pa i starijih, do današnjih sportskih zvijezda.
Priznajem da one mlađe baš i nisam raspoznavao, ali starije jesam. Kao, primjerice, negdašnje nogometne zvijezde Čonča, Zambatu, Škorića i Dračića. Posebno sam se obveselio susretu sa Zambijem i Čonom, budući da se nismo vidjeli desetak godina; bilo se lijepo družiti s košarkaškom legendama Plećašem, Nakićem, Vrankovićem, Arapovićem; poslije gotovo dvadesetak godina susreo sam davne prijatelje, vaterpoliste Jakova i Antu Matošića. U svoje vrijeme osvojali su sve sportske trofeje, a koliko me pamćenje služi nisu nimalo zaostajali u osvajanju nežnih ženskih srdašaca; zanimljivo je bilo slušati i Zlatka Matešu, predsjednika Hrvatskog olimpijskog saveza, negdašnjeg predsjednika Hrvatske vlade, kojeg pamtin kao vrsnog malogometaša, a kojega sam upoznao još u doba kad je bio izvrstan vaterpolist; ugodno sam popričao s ministrom Draganom Primorcem, Željkom Matajom, izaslanikom predsjednika Mesića i nekad dragim novinarskim suradnikom; dakako, nije prošlo bez rukoljuba potpredsjednici Vlade Jadranki Kosor, kao ni bez klimoglava ministru Šukeru; veselo je bilo i kratko druženje gradonačelnika Milana Bandića i nogometnog selektora Zlatka Kranjčara...
Ipak, najduže sam se zadržao u društvu starijih kolega novinara Jovana Kosijera i Darka Draženovića, vječnog Mićka Mitrovića, gazde najslušanijih hrvatskih radija Jure Hrvačića, uvijek nasmijanog i vedrog Željka Sablića, TV producenta i davnog golmana zagrebačkog (mislim) Metalca, te Josipa Kužea i Džeme Mustedanagića, trenera Dinama i njegova pomoćnika...
Osobno mi je bilo žao što na ovome Večernjakovu spektakularnom druženju nije bilo Mirka Novosela i Miroslava Ćire Blaževića.
S druženja sam otišao u društvu braće Matošić. Sjeli smo u tramvaj i odvezli se pravo u davne uspomene.
|
- 04:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
