| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
OD KOPANJE DO KOPANJE
Upravo se tako ovih dana odvija život u Lijepoj našoj.
Primio sam pedesetak poziva na razne božićno-novogodišnje takozvane partije, što će reći besplatno krkanje.
Naravno, dok sam bio mlađi znalo se dogoditi da odem od kuće 15. prosinca, a vratim se nekoliko dana iza Nove godine. Pritom sam se bogovski proveo, jeo samo izabrana jela, pio samo najbolja pića i ljubio najbolje žene, a to znači sve. Dakako, pritom nisam potrošio ni prebitoga marjaša, jer je sve išlo na račun društvene reprezentacije.
Prošlih nekoliko godina provodim mirne dane u prosincu.
Međutim, danas nisam mogao odbiti Mićka Mitrovića, to jest ulaznicu za sve što se dobro zbiva u Zagrebu i naokolo dvadesetipet tisuća milja.
A Mićko me je pozvao na primanje u Ljevaonicu umjetnina pri Likovnoj akademiji u Zagrebu. Tamo u Ilici. U dvorišnoj zgradi negdašnjega rodilišta. A u kući pokraj stanuje predsjednik Mesić.
Elem, vlasnik umjetničke ljevaonice je Željko Mačešić Mačak. Jedan neobično simpatičan, živahan i prijazan gospodin najljepših srednjih godina. Dovoljno mlad da bude pravi muškarac, a dovoljno star da skuži mudrosti, prednosti i iskušenja svojih godina.
Mačak ima u običaju da u Ljevaonici proslavi božićne i novogodišnje blagdane. Već treću godinu u ljevaonici se skuplja društvena i umjetnička elita svih kategorija. Od vrhunskih umjetnika do netalentiranih zgubidana; od pisaca s A liste do onih sa Ž liste, pa i niže; od političara pri samom vrhu vlasti, do onih koji sanjaju vlast kao što ja sanjam prošlo svršeno vrijeme, to jest aorist; itd.
Po fotosima možete prosuditi da je prostor naprosto nevjerojatan. Naime, to je obična radionica, ljevaonica dapače. Okolo leže razbacane oštećene skulpture, razne alatke, brusilice, dlijeta, čekići i štotijaznam što sve ne.
Kad uđete u taj prostor iz bajke, dočekaju vas tri ogromna kotlića u kojem se krčka čobanac svih okusa. U jednoj kotletini običan čobanac, u drugoj nešto ljući, a u trećoj krčka se onaj pravi, ljuti čobanac. U Kristal dvorani, a to je radionica ispod otvorenoga neba, postavljeni su dugi stolovi i klupe. Ispred je improvizirana pozornica na kojoj sviraju planetarno poznate Slavonske lole iz Đakova. Treća prostorija je VIP salon. On je dostupan svima. Jer ovdje su svi gosti VIP! Tu sjede povlašteni političari i svi ostali povlaštenici. Tako, recimo, možete vidjeti kako ministar kulture sjedi pokraj nekog budućeg slavnog slikara. Itd.
Sve to kontrolira Mačak kojeg možete istodobno vidjeti u društvu Sanadera, Biškupića, Vlahe Srezovića, Paganinija, Lola, Juvančića, Zlatka Kauzlarića Atača, šefa Akademije, itd. izvanika.
Ah, zaboravih! Odmah na ulazu vrte se na ražnju janjci. Mačak kaže dragovoljno.
U općem i romantičnom ozračju pečenih odojaka, janjci su se osjećali zapostavljeno, pa su sami raspisali referendum na kojem su odlučili da će se dio generacije rujan 2005. dragovoljno prepustiti dražima ražnja i vatre.
Odmah do, ni šarani iz obližnjeg ribnjaka nisu izdržali. Pridružili su se općem slavlju tako što su se smjestili na rašlje pokraj vatre i tu čekali da ih neka milostiva usta ubace u proces proizvodnje kalorija.
Tamo u dnu radionice, pred bistom preuzvišenoga... dobro, neću ga imenovati... smjestio se bistri izvor iz kojeg pjenušavo izvire rijeka piva i sama se ulijeva u plastične pollitrene čaše.
Na stolovima uredno postrojene boce vina.
Ljudi ulaze i izlaze. Oni koji ulaze odmah se prihvaćaju čobanca. Potom im doplivaju šarančići na rašljama, a onda im se oko nepca umiljavaju pečeni janjci.
Nevjerojatno ugodno ozračje.
I, naprosto mi je žao što moram otići, jer sam obećao Vlahi Srezoviću da ću doći u Saloon na primanje u povodu TV serije, ili nanizanke, koju vjerno televizijsko gledateljstvo znade pod imenom Veliki brat ili tako nekako na engleskom.
Budući da mi je Vlaho dugogodišnji prijatelj, odlučih doći na to primanje i s njega izravno izvještavati. Sad je točno toliko koliko je.
Saloon je još prazan.
Čekaju se uzvanici. Pa, da vidimo i to čudo. Javit ću se malo kasnije, kad sve počne.
|
- 22:36 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
