| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ARETEJ ILI LEGENDA O SVETOJ ANCILI, RAJSKOJ PTICI
Pokušat ću ovdje iznijeti dojmove s jedne od prvih čitačih proba kazališne predstave Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj ptici, pisca Miroslava Krleže i redatelja Zlatka Viteza, a u izvedbi dramskog ansambla Gavelle. Fotosi s pokusa su tu, a sad zajedno pokušajmo propješačiti kroz tekst koji slijedi.
Već početkom prosinca primijetio sam da je Zlatko Vitez malkice zanesen. Sve je pripremio, baš kao pravi kazališni maher, i samo je čekao 19. prosinca da krene s pokusima Krležine drame Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj ptici.
To je antiratna drama, zapravo fantazija u pet slika.
Georgij Paro, koji je Areteja postavio davno, kaže da je Krleža temu rata u Areteju dao kao perpetum mobile pokrenut ljudskom glupošću... itd. Ovo ono.
Trebalo bi ponovo dobro iščitati Areteja. Ali koliko god čovjek čitao, neće doseći sva ona tankoćutna rješenja koja u tekstu pronalazi redatelj. Zajedno sa svim suradnicima, dakako. A pogotovo ona rješenja koja se javljaju tijekom pokusa. Od onih prvih čitačih, kad redatelj ansamblu obrazlaže postupak kojim će raditi predstavu, i kad glumački ansambl polako pretvara papirnatu dramu riječi u pravi pravcati život.
S Krležom to ide malo teže. Krleža je erudit i tu se erudiciju ne stidi iznijeti na scenu, pa se ti sad snađi u onom bogatstvu riječi, za koje prosječno obrazovan čovjek nikad nije ni čuo. Na kraju predstave svima je uglavnom sve jasno (osim kritici, naravno), jer ako neki ne razumiju sve riječi itekako dobro razumiju dramu koja se događa pred njihovim očima na daskama koje život znače.
Tkogod štogod mislio o Krleži kao piscu, ostaje činjenica da pripada samom vrhu svjetske pismenosti. Za razliku od mnogih ja ne mislim da Krleža daje odgovore. Mišljenja sad da je on dječak koji nas svojim nemogućim pitanjima stavlja pred zid.
Ispred nas su pitanja, a iza nas su svi odgovori; treba nam samo preskočiti onaj grozno visok i debellyssimo literarni zid.
Sve ono što piše u Areteju još nismo dokučili, upravo zato što nam se neće pentrati strmim serpentinama Krležinih rečenica.
Je li pisac mislio ono ili ovo?
Vrag će ga znati i vragu ga dati.
Vitez voli, znade i poštuje Krležu. Još tamo od rane mladosti kad je kao varaždinski gimnazijalac dolazio u Zagreb, na Goranovo proljeće, okušavajući se kao recitator i to upravo Krleženih Balada.
Zato me zanimalo što će reći na prvoj čitačoj probi. Kako će glumcima objasniti svoga Kležu, tim više što svaki od njih nosi u sebi neku svoju sliku o tom sjajnom piscu. Nažalost, na prvi pokus nisam stigao.
O Areteju su mnogi pisali. Svojedobno sam sve to iščitavao, e ne bih li pred samim Bardom bio ono što nisam: učen. Ta moja nabiflana učenost nikad nije prolazila kod Krleže. Više je držao do mojih budalaština, nego do poznavanja Konfucija, Aristotela ili Erazma. Njih je bolje znao od mene, kao što sam ja bolje od njega znao J. D. Salingera.
A kad je riječ o Areteju, ostavit ću na stranu sve ono što su drugi rekli o toj drami, šepajući za njom kao što i sam šepam, pa ću se upitati: zašto je dramu naslovio imenom grčkog liječnika koji je živio prije 2200 godina? A kad je već dramu naslovio Aretej, dakle imenom liječnika Areteja iz Kapadokije, poznatog po tome što je odavno opisao migrenu, od koje danas u Europi boluje 60 milijuna ljudi, zašto je naslov produžio Legendom o svetoj Ancili, rajskoj ptici?
Ancili ili ancilli, pitanje je sad.
Rajska ptica ili sluškinja?
Bilo kako bilo, danas sam posjetio ansambl Areteja na trećoj čitačoj probi. I bilo je zaista sjajno. Glumice i glumci još su nesigurni; istražuju riječi, rečenice, zareze, upitnike, uskličnike...
A kad sve to usklade, moraju se opet vratiti na sam početak, jer će te rečenice pokušati uskladiti s pokretima. Naime, rečenica sasvim drukčije zvoni kad je čitate u tišini, kad je čitate glasno, kad je čitate u društvu i kad sve to pročitano pokušate pretvoriti u pokret.
Vitez mi djeluje vrlo sigurno. Vidi se na njemu da zna što hoće.
I zato jedva čekam premijeru 23. veljače iduće godine. Nekako sam siguran da će nam Vitez opet podariti sjajnu predstavu.
Miroslav Krleža: Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj ptici
Redatelj: Zlatko Vitez
Scenograf: Miljenko Sekulić
Glazba: Arsen Dedić
Kostimografkinje: Ika Škomrlj i Elvira Ulip
IGRAJU:
Aretej: Sreten Mokrović
Livija Ancila i Klara Anita: Jelena Miholjević
Alonso, Krisip, Butler: Nenad Cvetko
Kajo, Anicije Sever, Barun Van der Bloten: Darko Milas
Aurelije, Čovjek u fraku, Drugi karabinjer: Đorđe Kukuljica
Raul Sigurd Morgens: Zlatko Vitez
Apatrid A: Siniša Ružić
Apatrid B: Hrvoje Klobučar
Vrtlar: Slavko Brankov
Magistar: Sven Šestak
Magistra: Ankica Dobrić
Crkvenjak: Drago Meštrović
Prvi karabinjer: Zorko Rajčić
Maitre d'hotel: Zoran Gogić
Doktor: Josip Bobi Marotti
Arinoe: Ivana Bolanča
2 legionara: statisti
Lucije: statist
Inspijentica: Ina Krklec
Šaptačica: Snježana Majdak
Organizatorica: Keka Katona
|
- 21:41 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
