| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
NIGDAR NI BILO DA FIŠ PAPRIKAŠA NI BILO!
Ne znam gdje ću biti u petak, 14. listopada, ali znam da ću svakako biti u Osijeku, na terasi hotela Central, u subotu, 15. listopada, točno u 19.30, kad počinje finale svehrvatskog natjecanja u kuhanju fiša.
Polufinale se održava dan ranije. Dakako uz glazbu.
Sve u svemu bit će četrdesetak najboljih majstora fiša – od onih alasa kojima najbolje ribe same uskoču u kotlić, do onih koji materijal za svoj fiš pecaju u specijaliziranim ribarnicama - pa se preporučuje da u Osijek dođete već u petak, 14. listopada.
Turistički vam je priredio bogat i vesel program na raskošnoj terasi hotela Central. Štoviše, i ljubitelji simpozija doći će na svoje, jer će se u sklopu natjecanja održati i pravci pravcati Okrugli stol na temu kuhanja fiša.
O tome će raspravljati naugledniji teoretičari, dok će najbolji praktičari kuhati.
Ni klinci nisu zaboravljeni, pa će i oni kuhati. Neki kažu da su klinci jednako dobri kuhari kao odrasli.
Dobro, ja baš i nisam neki fiš-znalac, ali uživam u promatranju kad se majstori fiša natječu. To je zanimljivije od bilo koje nogometne ili vaterpolo utakmice, tim više što na kraju fiš-natjecanja možeš pojesti svaki rezultat – i pobjednika, i poraženoga – dok ti se na kraju nogometne utakmice baš i ne jede - ni znojne nogometaše, ni mokre vaterpolisti, ni rezultate utakmica.
Da samo vidite kako majstori skrivečki iz džepa vade neke tajne začine! Kako ih pažljivo odmotavaju i grabe sadržaj s kažiprskom i palcem, te ga, s pola metra udaljenosti, bacaju u uzavreli sadržaj kotlića!
A onda se naginju nad kotlić, pa mirišu, udišu, izdišu, zagledavaju..., zatim iz jednog od džepova vade malu žličicu, grabe s njom sadržaj iz kotlića, pušu i znalački kušaju, zatim opet iz džepa vade začine itd.
Sve dok ne istekne vrijeme natjecanja i dok rezultat svoga rada ne moraju dati na uvid prosudbenoj komisiji.
A ovi, pak, sve ocjenjuju. I boju, i miris, i masnoću, i gustoću, i okus, i cipele, i čarape, i čistoću košulju, i jedan drugoga. Naginju se nad porcije fiša, njuškaju ga, pipaju, kušaju, cmakču, stenju, žmirkaju, značajno se pogledavaju, jedan drugom namigiju, telefoniraju, pričaju fiš-priče – e kako je nekad bilo a Krleža (koji je u Osijeku prvi puta čitao svoje Glembayeve) kaže di nigdar ni bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu, da nam nekak nebu!).
Onda se sabiru bodovi, u najvećoj tajnosti, pa fanfare najavljuju čitanje rezultata.
Uglavnom su samo zadovoljni oni nagrađeni, dok oni drugi s pravom govore da žiri nema pojma.
Naravno da nema, jer o ukusima ne vrijedi raspravljati.
Jednom smo na nekom natjecanju napravili žiriju malu psinu. Sve smo porcije napunili iz jednog kotlića, a oni su autoritativno ustvrdili da je treća porcija, koju smo slučajno treću napunili, pobijedila ispred one koju smo sedmu napunili. Treća je bila ona koju smo prvu napunili.
Uglavnom, valja doći u Osijek. Turistički ured organizirat će vam izlet u Kopački rit, a već je krajnje vrijeme da posjetiti to čudo prirode.
Kad ćete, ako nećete 15.listopada, na jedanaesti rođendan moje kćerkice Une?!
|
- 15:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
