| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
JOŠ JEDNA ŽUPANIJA JE PROHODANA
Valja mi se polako oprostiti od gostoljubive Orahovice. Zato sam jutros rano otišao na kavu kod Paje Vukelića u kafić njegova Diska.
JUTARNJA KAVICA S PAJOM
Pajo je zanimljiv čovjek. Svoj je život podijelio u nekoliko faza. Najprije doba sporta i školovanja. Potom obitelj. Idilu obiteljskog života narušila je velikosrpska agresija na Hrvatsku. Orahovica je bila posebno opasno područje, s obzirom na pravoslavna sela kojom je okružena. Kad je agresija zaustavljena, naš se Pajo našao kao šef osiguranja predsjednika Tuđmana. Poslije se vratio u Orahovicu. Postao je ugledan poslovan čovjek. Od onih davnih zanosa i želja, ostala je još samo obitelj. Pajo se misli oprostotiti od poslovnog svijeta i ponovo vratiti obitelji i sebi. Pokušavam ga odgovoriti, jer znam da je sposoban. Čini se da nisam uspio.
- Znaš, frka je. Pogodim posao, obavim ga, a umjesto da mi se plati rad kako je to u svijetu uobičajeno, umjesto novaca dobijem nekakvu kompenzaciju. Moram osnovati trgovačko poduzeće da bi prodao kompenzacijsku robu i tako došao do svojih novaca. Umoran sam od toga i polako ću se povući natrag u svoj život.
GORAN & AMIR
U njegovu kafiću upoznao sam i dva branitelja Gorana Barića i Amira Jusufovića. Amir je umirovljenik. Živi od 1700 kuna mirovine. Dane provodi uzaludno se liječeći. Nekad je bio ugostitelj i volio bi ponovo raditi, jer ga ubija nerad.
Goran Barić je mlad, zdrav i snažan poljoprivrednik. Gaji jabuke i grožđe. Kad sam neki dan prolazio put Šumeđa vidio sam njegov vrlo uredan voćnjak i vinograd. Svojedobno je, kao branitelj, imao pravo na braniteljski poticajni kredit. Napisao je zahtjev za taj kredit koji mu je bio neophodan da bi unaprijedio svoje poljoprivredno gospodarstvo, ali odgovor nije dobio ni do danas.
Pajo mu kaže da mu je mogao pomoći, a Goran odgovara da je mislio da mu za to ne trebaju veze.
- Imao sam uvjete, nisam mislio da će mi biti potrebne još i veze, rekao je.
ODBOR ZA OPROŠTAJ
Poslije sam otišao po stvari u hotel. Tamo me dočekao Odbor za oproštaj: kuhar, konobari i Pavo, gazdin sin. Pavo mi nije dao da nosim onaj teški ruksak,
- Ja ću ti ga odvesti u Našice, rekao je.
Kuhar Zoran Putniković donio mi je pisani poklon za Juliere i ostale Blogere. Naime, i on je pročitao njenu želju i donio mi recept i staklenku ajvara. Recept prepisujem, a ajvar iz staklenke sam pojeo. Zaista je vrlo/vrlo ukusan!
JOŠ JEDAN RECEPT ZA JULIERE I BLOGERICE
Evo tog Zokijeva recepta:
10 kg paprike ispeći i oguliti
2 kg patlidžana, isto kao i papriku – ispeći i oguliti
Sve kasnije samljeti
1 kg mrkve skuhati i pasirati
1 litra paradajz-sosa
6 dcl ulja
Glavica bijelog luka
1 dcl šećera
Sol i feferoni po želju i ukusu
Na kraju se doda još 50 grama konzervansa.
U slast vam bilo.
SLATKI TERET
Prije nego što sam izašao iz Orahovice, svratio sam na obveznu jutarnju kavicu kod Crnog u Gradsku kavanu.
Odlazeći iz Orahovice, sa sobom sam u srcu ponio i Vladu Grgića Crnog, Pavu-Paju Vlahovića i obitelj Jović – Stanka i njegovu ženu, sina im Pavu i ljupku ženicu Marijanu i njihove slatke blizankinje, Zrinku i Tomislavu – ali to je slatki teret i lako se nosi.
ALEJE ORAHA
S kojeg god strane ulazite ili izlazite iz Orahovice, prolazite pokraj bezbroj oraha-krajputaša. Ispred svake kuće je barem jedan orah. Budući da su zreli, padaju sa stabla. Na vama je samo da se sagnete i pokupite onoliko koliko vam treba. Ja sam pokupio desetak komada. Poslije sam ih smazao s jabukama i grožđem, mirisnom lisabelom.
KIPARSKA KOLONIJA U ZDENCIMA
Prije dva dana, u hotelu Dukat, za ručka, prišao mi je neki dužnosnik općine Zdenci. Pri upoznavanju, rekao je i ime, ali ime baš i nisam razumio i zapamtio. Gospodin me upoznao s kiparima 3. kiparske kolonije u Zdencima. Rekao je da me vidio u Zdencima neki dan, ali da me svejedno moli da još jednom svratim i Blogerima predstavim kipare i njihova buduća djela.
- Poslije vas častim s ručkom, dodao je na kraju.
I, što ću, kad sam kao ona dama koja nije nikoga odbila. I, premda je bio krasni kišni dan, uputio sam se u Našice preko Zdenaca, to jest prilično okolo.
Tamo, kod nogometnog igrališta, naišao sam na osam kipara – Antuna Ferbežara Tonča, Ivicu Tovića, Miroslava Karača, Sašu Matkovića, Sinišu Tešankića, Matu Tijardovića, Ivana Forjana i Sašu Sermeka - kako iz debla debelih hrastova deljaju skulpture. Kod nekih se već nazire rezultat.
Mene je oduševio miris hrastovine.
Bijasmo se upoznali dan ranije, pa smo samo obnovili poznanstvo. Razgovarali smo o mome putu i njihovoj umjetnosti. Pitao sam kome će ostaviti gotove skulpture. Odgovoriše da skulpture ostaju Kiparskoj koloniji, to jest Zdencima. Pitao sam ih i koliko love dobijaju za svoj rad, a oni su me začuđeno pogledali: koja lova, gospodine blogomobilu?
Takvi smo mi umjetnici. Radimo za stan i hranu. I slavu onih koji su nas zvali da radimo badava.
PIZDEK
Poslije svratih u općinu da se zahvalim pozivu za ručak. Naime, dok hodam ne jedem. Ali, red je da se javim i ljubazno objasnim zašto ne mogu prihvatiti ručak.
Međutim, dotičnoga nije bilo. Tajnica pojma nije imala o mome dolasku, premda me zna, jer je o meni čitala u Virovitičkim novinama.
Rekao sam joj da poruči šefu da se volovi vežu za rogove, a ljudi za riječ. Samo se pizdeke ne može vezati ni za što.
I još da se pizdekima sve oprašta jer su pizdeki. Nadam se da će stanovnici Zdenaca prihvatiti ovaj nadimak, pa će gospodina, umjesto imenom, zvati onako kako i zaslužuje – Pizdek!
Jer zvati nekoga u goste i onda gosta ostaviti na cjedilu može samo - Pizdek!
NAPOKON, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA
A onda se veselo uputih putem kroz Bankovce, Osilovac, Feričance, Donju Motčinu i evo me u Našicama.
|
- 08:18 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
