| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ORAHOVAČKI KRUG KIŠOM
Poslušao sam savjet Vlade Grgića, koga još zovu Crni, premda je aristrokratski plav, i odlučio prošetati oko Orahovice kako bi se uvjerio da je Ružica-grad Orahovica okružen nenadmašno lijepim prirodnim okolišem.
ŠETNJA KROZ OBLAKE
Vrijeme nije bilo baš najugodnije za šetnju. Kiša me je, kano vjerna ljuba, pratila svih 31 kilometara, koliko iznosi krug kojim sam danas okružio ovaj zeleni grad.
Zato sam se uputio najprije prema selu Duzluk, iznad kojeg se nalazi glasoviti kulturno-povijesni spomenik: manastir Sv. Nikole.
A da bi stigao do Manastira morao sam hodati i kroz oblake. Na cestu, tamo između 400 i 500 metara visine, spustili su se sivi oblaci. Nije mi to smetalo budući da odavno živim u oblacima. Snimio sam nekoliko fotografija da biste i sami vidjeli kako oblak jedan izgleda iznutra.
DAH DAVNINE U MANASTIRU
I, zaista, crkva i manastir su prva liga. Manastir je izgrađen davno. U okruženju park šume Papuka, ovdje je najprije izgrađen samostan pustinjačkog reda Sv. Augustina. Zapravo Sv. Pavla Pustinjaka, koji se još zvao Remeta. Još i danas jedan izvor iznad manastira nosi ime Remetinac. U ovom je živopisnom ambijent, ispod planinskog vijenca Sokolin, odvijao živ samostanski život redovnika pustinjaka. Kojima se s pravom pripisuju velike zasluge za našu kulturu i prosvjetu.
Dolaskom Turaka, koji su ovim područjem vladali stoljećeipo, pustinjaci su otišli, a na njihovo mjesto stigoše pravoslavci. Pri obnovi crkve, otkriveni su ostaci bivših stanovnika.
SUSRET
Slijedio je povratak kroz oblake dolje u Duzluk, a potom dug put kroz šumu i gdjekoji voćnjak, u Šumeđe, malo mjestašce jugoistočno od Orahovice.
Putem, kako to biva, susretoh tek jedan bračni par. Upravo su izlazili iz vrlo lijepe vikendice, s jezercetom koje im služi za ljetna osvježanja. U jezercetu ima i riba, pa se katkada pripreme gradele ili kotlić za fiš.
Domaćin mi kaže da ovo nije naš prvi susret. Vidio me još kad sam prolazio kroz Krapinske toplice.
PJESMOM PROTIV SAMOĆE
Uživao sam hodajući divnim krajobrazom. Vrijeme sam kratio pjevajući, katkad vrlo glasno, svakakve pjesme. Neke su bile i bezobrazne.
Kad sam pjevao takve proste pjesmice, vjerujte mi, stidio sam se sam pred sobom.
Pa sam znao i uši začepiti, samo da ne čujem prosti sadržaj.
CRKVARI
Crkvari. To je malo mjesto, istočno od Orahovice.
Za Crkvare sam prvi put čuo pišući scenarij za jednu od Uvodićevih emisija. Naime, u emisiji je nastupao KUD iz Crkvara, pa sam trebao napisati najavu. O Crkvarima ništa nisam znao. Informacije sam potražio u knjigama.
Tako sam saznao da je mjesto malo i staro. Čudio sam se kako tako malo mjesto može uzdržavati KUD. Jer Crkvari imaju samo malo više stanovnika nego članova KUD-a. A znamo koliko je skupo održavanje skupih narodnih nošnji.
Tajna je u bogatstvu sela i kulturnoj osvijenošći njihovih stanovika.
I, zaista, kad sam prolazio kroz Crkvare, sve oko mene zračilo je čistoćom i ljepotom. Kuće su lijepe i uredne, imanja uređena, korito potočića, koji protiče kroz selo, čisto je, bez ijednog otpatka, bez odbačenih najlon-vrećica...
POJEDEN REZULTAT UTAKMICE
Ništa manje lijepa i uredna nije bila ni Nova Jošava, nedaleko Crkvara.
Potom sam hodio kroz šumu, pa vinograde i eto me opet u Orahovici. Baš na vrijeme da prisustvujem natjecanju majstora u kuhanju fiš-paprikaša.
Naravno, glavni poticatelj ovakvih fešti je Vlado Grgić.
Ono što me začudilo je to da se natjecanje održavalo u središtu Orahovice. U prekrasnom parku.
Bilo je deset ekipa koji su se natjecali. U kotlićima je vrilo, a majstorice i majstori fiš-paprikaša su skrivečki stavljali začine, e ne bi li tako iznenadili stručni žiru (Zoran Putniković, Zvonko Šnidarčić i Marijan Hormung) i dočepali se velikog pobjedničkog pehara.
Publika se zabavljala raznim duhovitim komentarima. Moram reći da su Orahovčani vrlo duhoviti, domišljati, brzo misle, a još brže iskričavo odgovaraju.
Sad mi je jasno gdje je predsjednik Mesić učio bistru školu domišljatosti i duhovitosti.
Vlado Grgić kaže mi da se ovdje ljudi takvi rađaju.
- Kad se djeca rode, kaže, ne plaču. Smiju se. Po smijehu znamo tko su roditelji djeteta.
Točno u 17 sati proglašeni su pobjednici. Veliki zlatni pehar osvojila je ekipa iz Zdenaca.
U doba natjecanja, televizija je prenosila nogometnu utakmicu. Nogomet, čini se, nije zanimao Orahovčane. Pitao sam Crnog zašto.
- Zato, odgovorio je, što je puno bolje jesti ukusne rezultate najboljih majstora fiš-paprikaša, nego žvakati rezultate nogometnih utakmica. A vidjeli ste, i ovdje je bilo driblinga oko kotlića, prodora u tajne ukusa, vrhunskih obrana tajnih recepata, a ni jedan servirani centaršut, iz bilo kojeg kotlića, nije ostao nerealiziran, to jest – pojeden.
|
- 08:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
