| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ZVONIMIR GOLOB
Sjedim u vlaku Koprivnica – Osijek. Iz Osijeka ću za Vukovar. Vlak upravo kreće, naravno s malim zakašnjenjem u polasku.
Dok sjedim i pišem, pokraj prozora giba se krajobraz Koprivnice. Naravno, i za Koprivnicu me vežu neke davne lijepe uspomene.
Ostavimo uspomene tako gdje počivaju u nemiru života.
Kad gledam Grad Vegete, kako piše na mnogim reklamnim panoima, prisjećam se da je odavde rodom moj davni prijatelj, Zvonimir Golob.
Bio je lijep čovjek i sjajan pjesnik. Volio je ljude, a naročito žene. Dakako, i one su njega voljele.
Voljeli smo ga i mi, njegovi nešto mlađi prijatelji, kao što je Alojzije s Bijelim Bestjelesnim Krinom, muškoga prezimena Majetić, Branimir Bošnjak, Tito Bilopavlović, Josip Sever, Vladimir Frenky Reinhofer... Držimo da je Zvonko presudan utjecaj imao na Arsena Dedića, koji je i prije bio sklon poeziji, ali poslije druženja i dugogodišnjeg prijateljstva s Golobom, razvio je onu tipično golubovsku lakoću izražavanja.
Golob je bio i jedan od naših vrsnih prevoditelja poezije, gotovo sa svih jezika. Rekao bi mi: ne moram znati jezik da bi osjetio glazbu stihova. Tražio bih da mi se doslovno prevedu stihovi, a onda bih ih napisao točno onako kako bi ih napisao i taj pjesnik, naravno da je znao hrvatski jezik.
Jedna anegdota o njegovu prevoditeljstvu datira iz vremena kad sam ga zamolio da prevede poeziju Koste Racina, makedonskog pjesnika. Knjigu Bijeli mugri zaista je maestrealno preveo na hrvatski jezik. Toliko dobro, da su mi Gane Todorovski i Ante Popovski, makedonski klasici, rekli da im se čini kao da stihovi i nisu prevedeni, jer se u njima osjeća ritam makedonskog jezika, baš kao da je prevoditelj makedonski pjesnik koji izvrsno govori, misli i piše na hrvatskom jeziku.
No, bilo kako bilo, Koprivnica je već iza mene. Golob, premda je umro, još je, kao što vidite, vrlo živ u meni.
Zato vam poklanjam jednu od njegovih sjajnih ljubavnih pjesama. Nažalost, jedinu koju još znam naizust.
Zvonimir Golob:
KOŠULJA
Ljeto, miris ulja
u kapljima kiše.
Otišla si. Vjetar
dlanovima maznim
na užetu mokru
košulju ti njiše.
Zagrli me barem
rukavima praznim
|
- 08:58 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
