|
|
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
About nothing and everything all at once...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
greendayauthority
mp3.com
Nije bitno kako se zovem. Imam malkice čudno ime....
Živim..... u malom gradiću zvanom Petrinja (nikad čuli, ha?).
Imam 15 godina.
Idem u prvi razred opće gimnazije.
VOLIM: čitati (ak imate nešto protiv- žao mi je),
crtati (stalno nešto črčkam po papirima koji mi se nađu na putu)
šetati, izlaziti,slušati muziku,družiti se...
NE VOLIM:narodnjake (ne znam kako netko može uopće slušati tako nešto),
umišljene ljude, cajke, teške šminkere....
Do you have the time
To listen to me whine
About nothing and everything all at once
I am one of those
Melodramatic fools
Neurotic to the bone no doubt about it
Sometimes I give myself the creeps
Sometimes my mind plays tricks on me
It all keeps adding up
I think I'm cracking up
Am I just paranoid
Or am I just stoned
Maloprije sam pogledala u statistike ovog bloga. Piše da imam 141 komentar. Lijepa brojkica. Netko bi rekao:“Šta ti je to, ja imam troduplo više,“ ali meni ta brojkica puno znači.
Sjećam se kad sam prvi put odlučila napravit blog. Napravila sam neki jadni, mali, napisala jedan post i onda više nisam mogla uć u njega,. Kao, korisničko ime i lozinka nisu valjale. Mislim da to sranje negdje još uvijek postoji...A možda i ne... Nije bitno...
Onda sam napravila ovaj... Bio je isto tako mali, jadni, bezvezni... Nisam imala pojma o blogovima, ni kako stavljat slike, ni ništa... I zbog toga sam odlučila da se neću javljat ljudima na njihove blogove dok ga malo ne sredim. Ali ljudi su se javljali meni...Prvi komentar mi je bio kao grom iz vedra neba. Od Whatsername, ili danas, Extraordinary girl. Nakon toga sam shvatila da to nema smisla...Odlučila sam se javit ljudima. Slučajno sam pronašla Jerka, na čiji sam blog ostavila svoj komentar, a on je, nedugo nakon toga, odgovorio. I doveo mi potom ekipu iz Vinkovaca: Grcu, Malenu, T3nu... S Jerkom i Grcom se nešto u posljednje vrijeme ne čujem, no T3na i Malena su ostale vjerne posjetiteljice moga bloga, baš kao što sam i ja vjerna njihovim blogovima. Odnekud se pojavio i Mental sick, moj stari „prijatelj“ koji mi je objasnio kako se stavljaju slike...Nakon njega Belial ( s njim se nisam, nažalost, dugo družila... on je ostavio svoj blog da počiva u miru i odustao od blogiranja, jedino ako negdje nema neki novi, drukčiji blog.)
Onda upoznah Marty, curu za koju sam najprije mislila da je netko iz mog razreda, al se, na svu sreću, ispostavilo da nije. S njom također održavam neku vezu jer na svaki komentar koji joj ostavim, ona uredno odgovori. Nakon toga su me posjećivali razni ljudi s kojima ne održavam čestu vezu : Angel with broken wings, Tre (danas: Kroki kroket), Letterbombgirl, T!na, Vera, Jebo cajke, Vaca, SSG itd... Bilo bi mi drago kada bismo opet uspostavili neku vezu (možda je i držimo, samo imate nove nadimke, a niste mi ništa rekli??) ali znate kako je... Moraš odgovarat ljudima koji te redovito čitaju, pisat postove...Ne stigneš naprosto...Onda mi se javila i Fortunka (danas: Nonsense), nova vjerna posjetiteljica...S Ire555 i Ivanom spojila me ljubav prema Green dayu (možda je i nešto drugo, nemam pojma), uglavnom, bitno da održavamo kontakt...
A, evo, kako blog stari, dolaze i neki novi ljudi kao npr. Xiaa, Mirna, Marta, Anaaaa (Klikni odi ako si faca)
Iako vas nikad nisam osobno upoznala, postali ste, na neki način, moji prijatelji.
....prijatelji s interneta....
Crkavam od dosadeeeeee!!
Tako sam sama...šmrc!
Svi su otišli nekamo: na more, kod bake, kod rođaka...A ja sam tu doma i najradije bih se ubila koliko mi je dosadno. Ne idem nikud van (ne znam s kim bi otišla), ne da mi se čak ni slušati glazbu, ni čitati, nemam ni volje ni inspiracije za bilo šta drugo...
Osim možda...
Nedavno sam odlučila da više neću pisati one „bez veze“ postove (ili ću se barem truditi da ih ne pišem) jer to baš nitko i ne čita i nikog baš to ne zanima.
Pa evo, počinjem odmah...
Budući da sam baš nekako ljuta i bijesna
zbog dosade koju osjećam, iživljavat ću se malo ovdje jednom od meni omiljenih aktivnosti (kad nema ničeg zanimljivijeg): PLJUVANJEM PO CAJKAMA!!!
Uopće ne znam kad se ta ludost zvana „narodnjaci“ pojavila. Najedanput je glazba koju nitko nije slušao (barem se meni tako činilo) postala pravi trend i odjednom su narodnjaci prisutni svuda. Uopće ne kužim što ljudi vide u toj glazbi (hm, glazbi?!)!!!! Meni glazba ne služi kao sredstvo po kojem ću graditi svoju osobnost i kod normalne (normalna glazba može biti sva glazba koju NE pjevaju cajke) glazbe je najljepše to što ima osjećaja (nema veze jel u riječima ili samoj glazbi), što se možeš uživjeti u nju u trenutcima kad si bijesan na cijeli svijet ili što ti može pružiti utjehu ili te čak nasmijati kad si tužan. Nemam pojma, možda nekoga mogu i narodnjaci. Pitam se kako?? Ja, osobno, ne vidim ništa dobro u tom sranju (mislim da je grijeh narodnjake uopće nazivati glazbom). Epidemija narodnjaka uhvatila je mnoge ljude koje poznajem, tako da sam od njih čula i vidjela dovoljno. Jedna cura iz mog (bivšeg) razreda ima stvarno dobar glas i okolo se razmeće njima pjevajući (zavijajući) narodnjake, tako da sam malo upoznata s onime što cajke izvode. U tim tekstovima sam čula takvih sranja od kojih sam mogla oboljet na živce. Osim toga, razvila sam teoriju da narodnjaci proglupljuju ljude. Gotovo svi ljudi koje poznajem i znam da slušaju narodnjake ne mogu se pohvaliti velikom inteligencijom. Neki usput misle da su pankeri, darkeri i šta ja još znam šta, tako da mislim da sam dovoljno rekla.
Najodvratnije mi je kad prođe neki „frajer“ u autu iz kojeg zavijaju narodnjaci. Svaki put pomislim :“ Debilu, zakolji se!!“ Jednom smo ja i moje frendice u školi pod satom napisale neku narodnjaču iz koje smo se baš lijepo narugale cajkama. Šteta što nas je nastavnica uhvatila i pročitala je. Svejedno, sad mislim da smo napisale i prepametan tekst za razliku od onog kojeg one izvode...Fuj! Cajke! Mislim da te žene nemaju ni srama ni sluha i mogu zavijat koliko hoće, ali nikad neće bit priznate u svijetu za razliku od jedne Britney Spears koja je prema mom mišljenju, ODVRATNA, ali opet ima donekle sluha, kakve-takve pjesme i pop je pjevačica koja je uspjela. Barem ne promovira tu neku primitivnost koju imaju narodnjaci.
Ja nikad neću suditi o ljudima prema glazbi koju slušaju i recimo, nikad neću birati prijatelje na osnovi samo toga. No to opet neće promijeniti moje mišljenje o toj glazbi. „O ukusima se ne raspravlja“ kaže jedna poslovica i ima pravo, budući da narodnjaci nisu stvar ukusa, već neukusa.
Evo me natrag... Vratih se s mora...Ostala sam živa...
Bila sam u jednom malom mjestu u Istri, blizu Pule. U nakoj kamp kućici. No, ne u pravom kampu, već na zemljištu nekih naših rođaka. To mjesto vam se uglavnom i sastoji od takvih zemljišta na kojima ljudi ljetuju u kamp kućama.
Kamp kuća... boraviti u njoj znači biti cijelo vrijeme vani jer je unutra 1000000 °C.
Vani...znači na suncu, što nije bogzna kako bolje (al ipak bolje)Crna sam ko crnac!
Krevet je bio koma...uopće se nisam naspavala....
Struja...naravno da je nije bilo, koristili smo se svijećama i kad mi je mob riknuo, nisam ga mogla napunit dok nismo otišli u Pulu.
Wc... užasno sam se bojala da ćemo imat neki čučavac, al Bogu fala, nismo...Bio je normalan.
Tuš...bio je vani, onaj neki solarni, tako da sam se tuširala u badiću.
More...plavo i toplo i čisto i nemam zamjerke.Nakupala sam se dosta za cijeli život i još nekoliko idućih života.
Plaža... bila je ok, ona s oblutcima. ali...
Nije to bila nudistička plaža kako su naši susedi Slovenci mislili. Ljudi su se kupali u KUPAĆIM gaćama i BADIĆIMA! A Slovenci su se kupali goli! Odnosno, nisu se kupali, već pokazivali... Fuj! Nagledala sam se golih baba i previše i sad mislim da ću imat traume cijeli život...Onako, sjedi Slovenka na svom ručniku, raširila bez pardona noge, ko od majke rođena...i...kao, sunča se....
Prava divljina, šta ćeš! Drago mi je da sam opet u civilizaciji!
Sutra idem!!! Nema me...pa jedno 5 dana!!! Najkraće ljetovanje u povijesti...ha?? Nema veze...Dobro ak i toliko izdržim...u tom ne-kampu...ma tko zna čemu... Meni je to sasvim dovoljno... čujemo se za 5 dana...
(primijetila sam da ja često stavljam tri točkice dok pišem postove ili komentare...nemam pojma čemu to)
Ma, evo ljudi, pišem bez veze... Tek toliko da se javim... Sutra dovršavamo upise. Prekjučer smo trebali dat samo svjedodžbe i osnovne podatke, danas sam saznala da sam upala...sutra se moramo pojaviti na "pravim" upisima. Evo, ljudi, pozdravite buduću gimnazijalku!!! Fuck!! Šta mi je to trebalo... Nemam blage... Nakon 4 godine patnje bit ću nitko i ništa...A opet ne znam šta bi drugo upisala...Mesara?? Cvjećara?? Jebote i nije neki izbor!! Mogu ja bolje...No, ne kažem ništa...Nije to loše. Oni će se barem mučiti godinu dana kraće nego ja i nakon tri godine...postali su netko! No, imat ću dobru ekipu. Ide ih i par iz mog razreda (u gimnaziju,mislim) te dosta iz moje škole tako da se više-manje znamo.
Danas se vratih iz Zagreba,a u subotu, ljudi moji, idem na more!!! Ajd, malo da se maknem od ovog dosadnog grada.Dobro da više ne pada kiša. Čovječe, ja sad vani, a ono, nigdje nikog, sve pusto i još su me komarci požderali živu. Al' sutra su turniri, a onda se skupi svijeta po našem malom gradiću...
E, nemam pojma hoću li vam se moći još javiti prije odlaska na more (jer mi je došla sestričina, a pred njom blog ne kanim pisat), tako da znate gdje sam ako me dugo ne bude bilo. Al' mislim da ću uspjet napisat još jedan malecki postić prije puta...ako ne, želim da odmah znate, javljajte se, ostavljajte komentare, pišite i uživjate u ovom ljetu!!!
