Slovaška
Kako riješiti nepotrebne zajebancije oko Piranskog zaljeva
Politika nije umijeće mogućeg već nemogućeg
La battaglia del presente (e del futuro) non e' tra destra e sinistra - categorie ottocentesche incapaci ormai di farsi carico delle pulsioni politiche, etiche, sociali, anche esistenziali degli esseri umani - ma tra chi vuole essere sovrano e chi vuole privarci di questa sovranita'.
Bitka današnjice (i budućnosti) nije između desnice i ljevice - devetnajstoljetne kategorije koje su u nemogućnosti preuzeti teret političkog, etičkog i društvenog bila, kao i svakidašnjih ljudskih potreba - već između onog tko želi biti suveren i onog koji nas želi uskratiti za tu suverenost..
Alessandro di Battista
Ovog talijanskog zastupnika nagovaramo (Nezavisna lista građana Rijeke) da dođe predavati o građanskom angažmanu u politici na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Iako ih talijanski mediji nazivaju populistima (jer bi im Pokret 5 zvijezda onemogućio javno financiranje), a naši novinari nekretično prenose novinske članke, Pokret 5 zvijezda je zasad najprogresivniji (i od Szirize koja je otkazala i od španjolskog Podemosa) angažman građana u povijesti talijanske države, ako ne i juga Europe.
Ovaj dečko koji izgleda simpatični susjed preko puta je zapravo prekaljeni talijanski zastupnik koji nema slobodnog vremena već putuje s grada u grad kako bi na trgovima pronosio o pravima i obvezama koje ima svaki slobodoumni građanin i porezni obveznik naspram općeg dobra. Ovo su misaone razine koje sumnjam da Pernaru padaju na pamet.
Elokventnost, mladost, empatija, energija i beskompromisnost naspram stare političke kaste koja javnim novcem sanira privatne banke (poznato?) i sve je prekriveno klijentelističkim mrežama.
On je promotor dva mandata u državnim institucijama, a poslje se vraćaš kao privatni građanin u društvo koje si pomagao stvarati. I moram priznati da mi je zasad prvi politički heroj. Onako kako bi se trebao ponašati državnik.
Bez penzije i sa dvije trećine manje zastupničke plaće od sadašnje. Viškom te love koji su si izbili iz džepa zastupnici Pokreta kreditiraju malo poduzetništvo i već su pomogli oko 19.000 obrta s malim beskamatnim kreditima.
Čudo!
Zasada su treća politička snaga u oba talijanska doma i sve više talijana uočava izvornost Pokreta. Uspijeli su angažirati 19 miliona građana kako bi na referendumu koji je pokrenula Demokratska partija izglasali NE ustavnim promjenama. I sad ciljaju na 40% glasova na sljedećim izborima u 2018.godini nakon čega ništa neće biti isto jer su obećali da će pola političke kaste koja je bila dosad u zatvor, a druga polovica doma.
Zamislite da se to dogodi kod nas.
I sad još jedna Alessandrova pametna:
I cittadini devono farsi Stato.
Građani moraju postati Država.
Umijeće gradnje "u suho" kao nematerijalna baština
Iako zaziremo od birokracije jer postoji ogroman jaz između situacije na papiru i stvarnosti, čovjeka veseli kada je nakon mnogo truda i provedenog vremena nešto što je zdravorazumno u stvarnosti postalo prihvaćeno i od strane zakonodavca.
Iza svake rečenice stoje neprospavani volonterski sati, radionice, putovanja, lobiranja sa višim istancama i dogovori sa preostalim sumnjičavim (u državu) graditeljima.
Sljedeći korak je zaštita gradnje "u suho" pred UNESCO-m što je već u tijeku.
Čitav tekst ovdje i ovdje.
Imam preveliku čast da sam prije 4 godine postao dio te priče primjetivši poziv na suhozidnu radionicu sa Dragodidom.
Finalmente!
Moj sljedeći teren - Mošćenice
Tlocrt starog grada Mošćenice zajedno sa vidljivim tokom bedema.
Šetnica oko starog grada Mošćenice, srednjevjekovna komuna s bedemima. Mošćenice su tipični liburnijski grad smješten na lako obranjivom brdu, na klisuri ponad mora. Gradinsko je naselje od brončanog doba. Fotke su učinjene u maju kad su radovi trebali krenuti.
Oni koji me znaju isto tako nisu mogli ne primjetiti koliko volim liburnijsku rivjeru, pogotovo u Mošćeničkoj Dragi. Od tamo mi je nona i tamo bi jednog dana se volio "vratiti".
Iako ne izgleda tako ovaj prolaz je javna površina, a ljevo su kuće u kontinuiteti koje su se u 19.stoljeću stopile sa bedemima. Ukibite starinski ormar u prolazu.
Dobio sam angažman na šetnici oko starog grada-dragulja Mošćenice.
Kuće koje su zaposjele mjesto nekadašnjih sredjevjekovinh zidina možda čuvaju nek drevne tajne. Na prostoru Mošćenica su pronađene samo tri kamene plastike sa glagojskim zapisima dok i obližnji Brseč ima čak 18. Instinkt mi kaže da ako će biti radova skidanja žbuka sa kuća radi potrebe postavljanja rasvjete (klupice, drenaža oborinskih voda, ograda) da će se naići možda kakva ploča na kojoj ima glagoljice, a koja je ponovo iskorištena od nekog prethodnig spomenika. Nekadašnji reuse štono bi se reklo danas.
Općina prosvjetiteljski nastrojena investira u šetnicu u sklopu projekta Mošćenice - živi grad muzej.
Ovako to Mošćenice gledaju na Rijeku (preuzeto s neta).
Sjeverni dio Cresa , Tramuntana i dalje pogled prema Krku (preuzeto s neta)
A ovo je pogled na vanjski dio jezgre po kojem vas vodim u šetnji u donjim fotkama. Župna crkva sa zvonikom je Sv. Andrija, apostol, zaštitnik mjesta. Starost sveca ukazuje na starost kulta, odnosno ranog kršćanstva (preuzeto s neta).
Sveti Andrija, grb na južnom brodu crkve. Atributi ribe i okomiti križ otkrivaju njegov identitet. Riba jer je bio apostol (ribar ljudi), a okomiti križ odnodno Andrijin križ jer su ga tako razapeli pa je umro mučeničkom smrću.
Jeste li čuli ikad za Branka Fučića, pokojnog akademika? Stari vuk je imao tu sreću da se nakon Drugog svjetskog rata krenulo sa popisivanjem kulturne baštine u Istri. I kako nije postojao internet Fučić je završio na terenu da okolo istražuje napuštene i korištene crkve pa i one koje je šuma progutala. I da ih istražuje. Otkrio je nemali broj sakrivenih fresaka i glagoljskih zapisa.
Zamišljam si tako Akademika kako na žegi u nekom zapuštenom gradiću u Istri (u ono vrijeme je malo ljudi prometovalo) ispisuje u svoj dnevnik svakidašnja otkrića i dojmove.
Upisuje osobe koje su ga ugostile ili ponudile obrok, lokalnog župnika (bio je vjernik i njegov neprijatelj je bio Mate Malota jer je tada bio politički komesar zadužen za njega, koji ga je ipak poštovao na neki način), istro-rumunjskog poglavara u Šušnjevici podno zapadnih padina Učke.
Rađa se budući materijal za njegova djela Terra incognita (s pregršt anegdota, prepruča se turistkim vodičima jer opisuje na edukativan i zabavan način) i Istarske freske.
Dio podno Kosnice. Kosnica je brisani prostor pored crkve Sv. Andrija na kojoj je vidiokovac. Kao što samo ime kaže (Kosnica potječe od riječi kosti) to je bilo nekadašnje groblje koje je bilo u funkciji do 1877. I zato se tim prostorom građani i dalje šetaju s poštovanjem i ne organiziraju pijanke.
Kao što se po priloženom dade zaključiti zaljubljen sam u taj kraj i pritom od uzbuđena pišem reportažu/putopis sa subote na nedjelju u 3 ujutro (ajde ajde dobro prizanjem jučer sam se zašio, a danas nemam volje).
Drž'te mi fige da pronađem svašta lijepoga, da upoznam zanimljive ljude i da poput Fučića u svoj dnevnik zapisujem na zimskom suncu s pogledom na more nezaboravne dojmove i otkrića.
I za kraj
To nije suton, nit je večer tkan
Nitima sjajnim mjesečeva tkiva,
Ni varke neke laž, ni duše san:
Sve to je java neminovna, živa.
Sve što tu vidim i osjećam nije
Svijet neki samo pjesnicima znan:
Ovdje se istom nikome ne krije
Što zbilja jest. - To nije noć, no dan.
Vladimir Nazor: Večer pod Mošćenicama
Malo političkog aktivizma
Nakon sramotnog Plenkovićevog ponašanja o "delikatnosti" glede postavljanja ustaške ploče na zgradi vrtića u Jasenovcu mogli smo očekivati da će razni vampiri to interpretirati kao pozivnicu za izlazak na sunce i tako je i bilo.
Čak i u našim krajevima.
Matulji kao i čitavi istarsko-liburnijski kraj su poznati po antifašizmu jer su pripojeni matici zahvaljujući Narodno-oslobodilačkoj borbi.
Imamo ulice i trgove posvećene maršalu Titu, Pionirsku ulicu, cestu dalmatinskih brigada i ulice nazvane po brojnim narodnim herojima.
Na križanju puta Brdo i ul.43. istarske divizije neki žohar se osjetio hrabrim i prekrižio je crvenu zvijezdu na kontejneru koja je tu otkad putujem na posao tom ulicom.
Kontejner do prekrižene zvijezde je imao nebulozni natpis "stop znakovima mržnje" što sam prošarao neiventivnim znakom srca. Nikad umjetnika od mene.
Tako sam odlučio uložiti u obranu svojih ideala kupnjom crvenog spreja i boriti se na svoj način protiv nazadnog anonimca.
Kao što je Inicijativa mladih osjetila potrebu da prekrije ustašku ploču u Jasenovcu tako je meni instinkt naredio da ne dopustim mic po mic prekrajanje povijesti i identiteta pa makar tako malom gestom.
Kada država ne stoji više u obranu vlastitih građana i dopušta ustaško orgijanje pod okriljem domoljublja (a zapravo veličanja veleizdaje) onda je svaki građanin dužan stati nepravdi i sili na kraj i postupati po nalozima vlastite savjesti.
To je onaj trenutak kada država ne poštuje vlastiti dio društvenog ugovora.