Čežnja za Zlatnim dobom
![](http://blogodneverina.blog.hr/slike/xl/lucas_cranach_d.a._-_das_goldene_zeitalter_nasjonalgalleriet_oslo.jpg)
Lucas Cranach stariji:Zlatno doba, oko 1530
Mnoge civilizacije koje su ostavile pisani ili samo usmeni trag su vjerovale u postojanje Zlatne ere koja je prethodila njihovoj.
Zlatne epohe u kojoj su uglavnom ljudi živjeli u miru s bogovima, nisu morali raditi te ih je zemlja hranila.
Umirali bi kao u snu i postajali duhovi zaštitnici kao što je to ispripovjedano u Hesiodovom djelu Poslovi i dani.
Željezno doba koje grh Hesiod spominije je isto tako ono u kojem živi i s nostalgijom gleda u ono Zlatno:
Kamo li sreće da nisam dioničar petoga roda,
Već da sam prije umro il da sam kasnije rođen.
Ovo je gvozdeno pleme i njega nikada neće
Dnevna minuti muka i tuga, pa ni po noći.
Bozi će ljudima jadnim teške zadavati brige.
Ipak, zlu će se njenom poneko dobro primiješat
![](http://blogodneverina.blog.hr/slike/xl/zlatno_doba.jpg)
![](http://blogodneverina.blog.hr/slike/xl/11836844_1334511996599094_4021523234194228628_n.jpg)
Često se pitam da li je moguće postići to doba sa ljudima dobre volje ili bi s vremenom izašle na površinu taštine i ljubomore prouzrokovane raspodjelom posla i meritokracije.
Možda je u pravu Staljin kad je rekao "nema čovjeka nema problema" (iako je njegova izjava sljedila genocidnim ponašanjem nad mnogim narodima) što me podsjeća na jednu epizodu iz X-filesa kada Fox Mulder od duha u lampi zaželi mir u svijetu nakon čega shvati da je New York pust i da je to jedini mir - kad čovjeka nema.
Već se godinama pitam, ako ne emigriram iz zemlje, da li je moguće sa istomišljenicima izdvojiti komad teritorija i živjeti pod našim pravilima sa što manje upliva Leviathana (tako Thomas Hobbes zove "državu") koji ionako ne ispunjava dužnosti (sigurnost i blagostanje građana) radi kojih postoji.
Da li je taj mit samo prežitak iz razdoblja lovačko-sakupljačkih zajednica?