Ljubićeva pećina: dodak
Napisati ću kratki osvrt o izložbi. Ljudi siguno nisu došli radi obilne hrane i pijače pošto toga skoro nije ni bilo. Inače po Rijeci mi upadaju u vidokrug uvijek isti ljudi koji očito čitaju u novinama kada je neki značajni kulturni događaj koji uključuje zakusku.
Izložba se održala u galeriji preko puta Arheološkog muzeja Istre u Puli.
U relativno malom prostoru koncipirano je izložiti najznačjnije predmete koje je pronašla ekipa iz HRZ-a : keramika, litika i kosti. Pećina je bila nastanjena u kraju gornjega paleolitika (epigravetijan) sve do brončanog doba.
Objašnjenja nisu i najčitkija, ali se nadam da se uz malo truda da pročitat.
Uhvaćen dok flotiram.
Epigravetijen. Kako nalazi izgledaju u stvarnosti. Nije to ništa monumentalno kako si netko može očekivati.
Kako nije bilo pisanih izvora onda eksperimentalna arheologija ovdje dolazi do izražaja. Pokušava se shvatiti kako su u kamenom dobu izrađivali oružja i alatke.
Neolitik.
Neopisivi osjećaj kad se nađe tako lijepa geometrijska dekoracija.
Žrvanj kao dokaz čime su se hranili i koje su aktivnosti provodili radi toga.
Osim litike i keramike posebni dio pripada i koštanim životinsjkim ostacima.
Kako to izgleda u zbilji.
Kad se nađu kosti onda se može rekontruirati fauna uz određenog razdoblja.
Voditelj istraživanja Tihomir Percan i ravnatelj AMI-a Darko Komšo tijekom uvodne riječi i predstavljanja kratkometražnog filma o pećini. Treba napomenuti da ništa odo ovoga nebi bilo da nije financijski doprinjela Kneževina Monako.
Neke nove..
i stare face.
Najvrjedniji nalaz. Privjesak od apatita kojeg nema prostoru Hrvatske što znači da se i ono vrijeme uvozilo.
I kratki film za kraj.