Plomin ili Priča o Čežnji
Plomin je prastar grad. Prije je bio liburnijska gradina (X.st.pr.Kr.). Zatim su se stanovnici spustili tamo gdje je danas Plomin Luka i organizirali pravi rimski grad u dolini (pravokutni rater) po kojem je čitav Kvarnerski zalijev dobio ime u antici (sinus Flanaticus). Razlog razvitka grada je zaštićena luka u Plominskom kanalu. Nažalost termoelektrana je sorila sve moguće ostatke, i ništa nije dokumentirano... .
Plomin je pun grbova patricijskih obitelji (plemićkih).
Nakon dolaska barbara, među kojima su zadnji i naši preci Slaveni, stanovništvo biježi upravo tamo otkuda su im se spustili preci i to je sada stara jezgra srednjevjekovnog grada. Nažalost jezgra ima više zgrada u raspadanju nego stanovnika. Plomin spada pod općinu Kršan koja osim termoelektrane koja i nema baš neki bijesni proračun, a ovdje su potrebni deseci miljuna eura ako se želi spriječiti totalni kolaps. Sanacija bi trebala biti vođena na razini države (aha).
Na svakom kantunu natpisi i grbovi uklopljeni u zgrade.
Crkva Blažene Djevice Marije.
Kad gringo ulazi u grad...
.. onda ga svi proučavaju.
Promatrač sa zadnje fotke na predzadnjem postu.
Crkva Sv.Jurja ukazuje na staros preko samog toponima. Po cijeloj Liburniji se nalaze crkve posvećene upravo Jurju, a Juraj je povezan sa slavenskim Jarilom ili Zelenim Jurjem.
Nedavno je bila sanacija platoa južno od crkve, koja je usmjerena zapad-istok.
Puškarnice, Ako pogledate kroz nj vidjet će te koliko je Grad zapravo neosvojiv s te strane.
Spolija uklopljena u svod. Tko se bavi epigrafijom ili arheologijom odmah prepoznaje da je glava odlomljeni ostatak
rimske nadgrobne stele.
Biskupi i prelati su mnogo voljeli biti pokopani u crkvi ili odmah do nje. Kao i plemići.
Na nekima se ne vidi više natpis jer je izbrisan od hodanja,
Na nekima se pak još naziru grbovi.
Inače meni najdraži od plominskih spomenika.
Od nastanka je promijenio svoju funkciju. Po atributima je to poganski Silvan (bog Flore i Faune), nakon toga ga pokrštavaju u Sv.Jurja, dodavaju ono što je ušlu u historiografiju kao Plominski natpis i uglavljuju upravo u crkvu Sv.Jurja.
Gdjegod pogledaš nešto je uglavljeno u te stare zgrade.
Treba držati na umu da je nakon sutona antike ostalo masu besplatnog i već napravljenog građevinskog materijala kojeg su u srednjem vijeku uklopili u svoja zdanja, gradove, dvorce i crkve.
Ako je išta preživil iz rimske Flanone onda to treba tražiti u današnjem starom Plominu.
Ima nečeg tužnog i ujedno znatiželjnog u tome kako Plomin izgleda danas. Preostali ljudi su stari (nonicu koja je stavljala veš nisam imao srca da snimim), osjećaš se poput nepozvanog gosta koji hoda u razvalinama njihovog grada.
Gospodske su zgrade napuštene, bez krova i bez podova tako da možemo vidjeti peč u zraku.
Trg ima ono nešto. Posvuda je stanje koje su ostavili talijani.
Posvuda su uglavljene konzole sa rupom. Služile su za sušenje vune što je bilo vrlo važna ekonomska stavka za ove krajeve. Kao i ratarstvo, stočarstvo je skupa sa industrijalizacijom jednostavno opalo. Povijest nas uči da kada budu falile pretpostavke za život (kao što se sad zbiva radi poreza na sve živo i mrtvo) da će se ljudi vratiti zemlji i polju.
Iako stijene iznad Plomina izgledaju odmah stisnute uz grad to nije tako. Do vrha ima dosta za hodanje te se između grada i vrha nalazi stočarski krajobraz (ono po čemu je poznata Baška) i najveća gradina sa tri koncentrična prstena: Borigrad / Boligrad.
No to je već druga priča.
Onda smo odlučili malo uložiti u lokalnu ekonomiju naručivanjem dva pijata istarske fritaje sa pršutom i gljivama u Dori (u novom djelu grada preko magistrale). Nismo naručili vodu iz neke predostrožnosti pa nas je malo pokosilo kad smo dobili račun od 80 kuna. Zaslužuju packu jer smo nakon toga bili još uvijek gladni. Visokim cijenama i škrtošću sigurno neće povratiti ljude da zastanu u Plomin.
ps. sorry narode na tamnim fotkama:)