U nadzoru: Brseč (1)
Ova godina je krenula i nastavlja jako produktivno. Gotivim autorske ugovore. I eto me poslom u drevnom gradu Brseču. Stavljam random slike kako smo hodali sa naših dnevnih putešestvija po kraju.
Nedavno restaurirani zvonik. Neki se žale na nekakvu bijelinu (prije 130 godina je služiila Whiteheadovoj tvornici torpeda - Stabilimento Tecnico Fiumano kao orijentir za testiranje. Ispucavala su se torpeda sa lansirnih rampi drvenim bojnim glavama kako bi plutala na površinu nakon što bi izgubili propulsiju), ali vrijeme će mu ionako vratiti sivkastu patinu pa mislim da ne treba previše dramiti.
Sa sanacijskim radovima se otkrilo u nišama na tri strane zvonika prisutnost puškarnica što nam otkriva da je zvonik prije te funkcije bio gonič kula (kao i u Lovranu) koji je zajedno sa još jednom kulom (unakrsna vatra) branio ulaz iz smjera brsečkog polja, najvrednija resursa koju je imao grad.
U podrumu su otkriveni u zadnjem sloju brojni fragmenti kasnoantičke rimske amfore, prvi dokaz da se određena aktivnost događala u Brseču i za vrijeme rima (imamo utvrđenu prapovijest, srednji vijek i novi vijek, ali do sada antika nix).
Ako ikoga zanima izvješće koje sam napisao i prikačio na net. Plaćam cugu ako ikad itko pročita.
Moro brsečki. Čuje ga se kako svako malo negoduje to što je ostavljen sam sa ovcama. Ne voli čokoladu sa lješnjacima, ali kruh je već druga priča.
U putešestvijama okolo Brseča bi ga čuli kao da je za nama.
U cijelom su gradu volte, prolazi, lukovi s natpisima njihovog podizanja. Ako se ne varam, u cijelom je mjestu otkriveno osam glagoljskih natpis od kojih je najstariji zasad iz 1561.godine. Kad god netko ide netko nešto po tim kućama štelat radi modernih potreba onda postoji mogučnost da naše ploču s natpisom, ugrađenom tek sekundarno u kuću. To zovemo spolija.
Snimak stare jezgre. Olga Magaš, Urbana struktura grada Brseča u Liburnijskim temama, str. 134.
Vidim ovaj grad živopisno i s ljudima (župan, notar, kovač, plovan,...) i ponekad me prijatelji zabrinuto gledaju u što sve to buljim.
Šuma u vlasništvu familije. Neprohodno i strmo do bola. Zaseok Belani prema putu za vrh Repazzi (tako mi toponim prikazuje na pregledniku dgu.hr).
Gdje god pogledam ima masu veprine ili metlike (koja se zove tako jer još danas možemp vidjeti komunalnog djelatnika u Liburniji kako mete s tom biljkom).
Taj dan je baš bio siv i oblačan pa je parilo da osim Brseča nema daljnjeg svijeta.
Na kraju našega puta...
..zvijezda bez repa, ali ipak zvijezda.
Bijele mačke su nekakva konstanta, kao i Ive, pomorac u mirovini, zvan Gadafi.
