Sunce i dalje sija
Nad ovom dolinom suza, meda i mlijeka život se nastavlja. Moramo i dalje živjeti jedni pored drugih.
60% od 30% sveukupnih birača odlučilo je zagristi na mamac. Ako nekima ne ide to
da je samo 20% birača požnjelo prevagu ulaska u EU, onda možemo reći da i ovo
nije totalna eklipsa nade, ljubavi i tolerancije. Milion ljudi je odlučilo što je najbolje za
4 miliona.
Već samo da ima mnogo podobnih ljudi za manipulaciju kao i da su apologeti zemlje i krvi te
"ispravnog ponašanja", "sveopćih ljudskih vrjednosti" mnogo bolje organizirani.
Moram im priznati angažman i organiziranost. To je nešto što netko tko želi živjet
i pustiti živjet nikad neće imati toliko volje organizirati sa toliko snage i truda. Nažalost
gradnja traje desetljećima, uništavanje može proći u hipu.
To je djelomično tako jer većina samo želi da ih se pusti na miru, što nije
baš najmudriji recept kada se ekonomska kriza zaoštrava u moralnu.
Onda nam je uvijek nekako sex kriv. To što nema radnih mjesta i hrane je valjda krivica načina na koji se netko
sexa. Ja sam uvijek mislio da je bitnije zaustaviti lopove i nasilnike.
U ovoj situaciji nema pobjednika jer na kraju krajeva ovi koji su glasali ZA su glasali sebi
na štetu. Drugi par rukava je što ne mogu osjetiti manipulaciju i misle da nešto čine
svojevoljno. Remek-djelo vraga jest da nas uvjeri da on ne postoji, kako to vole reći
crkvenjaci.
Mislim da je to upravo bilo to.
Nadam se da smo gotovi s ovom farsom demokracije. Vrijeme je da se posvetimo Zakonu o Radu,
Zakonu o Kapitalnim investicijama, načinu na koji će se provoditii privatizacija naših voda i luka, monetizacija
naše žile kucavice duge 1240 kilometara, CO, HPB i ostalih firmi čije nas vlasništvo još uvijek dijeli od
naroda koji se slobodno može spakirati za 40 godina u pustinju s gaćama na štapu.
Nadam se da je i nacionalistima stalo do zajedničke imovine, a ne samo oko njenih simbola.
Jučer sam imao rođendan. Sa 17 sam mislio da sam besmrtan, i onda sam shvatio na teži način, leteći sa fićom u provaliju, da nije tako. Od tada se nagovaram da gledam svaki dodatni dan kao poklon i da se usredotočim na lijepe stvari života na ovoj, unatoč svemu, divnoj planeti.
ps. stanovnici Istarske i Primorsko-goranske županije, hvala vam što me činite ponosnim vašim odabirom. Još više osjećam ovu regiju kao svoj dom. Nemojmo se nikad dat. Ni kad zagusti. Uvijek spremni prihvaćati drugačije. Ako takvi ostanemo u ovim tmurnim vremenima svaka čast. Mislim da je to razlog radi kojeg se sve više ljudi iz ostalih krajeva seli k nama. Sviđa mi se ta tendencija.