Nepotkupljivi
Da moram biti disident i da mogu barem birati koji, izabrao bi lik Kunderinog Tomaša iz Nepodnošljive lakoće postojanje (mislim da nam se svima sviđa oksimoron iz naslova) kojeg na u filmu utjelovljuje Daniel Day-Lewis.
Čovjek je kirurg, dakle skoro pa nezamjeniv koliko je potreban društvu, intelektualac, privlačan ženama (Sabina, Tereza), karizmatičan, režim ga se ne usuđuje ucmekat, već se nada da će odbaciti prijašnje tvrdnje protiv čeških komunista (zapravo sovjetskih lutka).
Lijepo nam je to prikazano kako Tomaša zabrana da se bavi profesijom nimalo ne dira te on lijepo šeće po Pragu čiste savjesti čisteći prozore i vitrine i uslužavajući vlasnice istih dok su im muževi negdje drugdje.
Međutim, stvarnost nije tako idilična.
Ova nacija nažalost ima tužnu naviku slaviti austrijske žbireve koji su onemogućili događanje naroda u Mađarskoj (mislim na bana Jelačića jel?), korumpirane i častohlepne paranoične predsjednike, hrvatsku vojsku koja se bije za tuđe interese (od Borodina do Afganistana se niš nije promjenilo), menadžere koji se prikazuju kao uspiješni u inozemstvu dok su im istovremeno firme u stečaju.
U hrvatskojpolitičkoj povijesti mi kao pozitivne ličnosti zasada padaju na pamet samo Matija Gubec i Ilija Gregorić. Svi ostali su poslušnici stranaca.
Ankica Lepej je u vunenim vremenima, na vrhu moći dinastije Tuđman, otkucala jednu drugu Ankicu, jer je uvidjela da novac iz dobrotvorne akcije Za djecu Hrvatske ne ide potrebitima nego na račun požrtvovne nam bivše prve dame.
Anika Lepej je sama sebi priskrbila otkaz jer je otkucala samu sebe kad je ZABA zatražial krivca u zamjenu za nagradu od milion kuna.
Koliko sam pratio po internetu, ljudi ju sada blate jer je dobila besplatan stan i nekakvu savjetničku plaću koju joj je priskrbio predsjednik. Ako to i jest istina, zaista ne vidim u čemu je problem, žviždaći trebaju biti nagrađeni i zaštićeni kako bi sistem, koji naginje korupciji, bio zdrav.
Vesna Balenović je ukazala na kriminalne radnje u INA-i i umjesto da bude zaštićena prolazila je kalvariju i na kraju dobila otkaz iz iste.
Umjesto da za to što se dešava ispašta ekipa koja uništavaju menadžeri postavljeni po stranačkoj i kumskoj pripadnosti, nastali gubitak opravdava prodaju dionica Mađarima. Zato tvrdim da postoji namjerna hajka na društvenu imovinu. Namjerno loše poslovanje kako bi se prodala i raskomadalo.
Ono što je od svih nas. I što nam omogućuje ekonomsku i stoga političku neovisnost (riječ koju možemo odavno zaboravit kako stoje stvari).
Balenovićka nastavlja svoju borbu kao predsjednica udruge Žviždač.
Neka mi žviždači koje nisam spomenuo ne zamjere.
Osoba koja se ovih dana profilirala (iako je borba protiv koruptivnih radnji krenula mnogo ranije) je Mijat Stanić, sindikalac koji je više iznimka nego pravilo. Sindikalac kakav bi trebao biti, a ne kamilica od čovjeka poput Krešimira Severa kojem je doseg snimanje pred kamerama sa potrošačkom košaricom u dućanu.
Zašto pišem o ovome? Hrvatska vlast je slizana s menadžerima koji krivo vode javna poduzeća i zato im nije u interesu štititi one koji iz savjesti prijavljaju one koji pljačkaju njih, mene i tebe. Ako su već marginalizirani, da ne budu totalno prešućeni jer živimo u vremenu u kojem je više nego ikad potrebno lopovu ukat da je lopov, a ne ugledni građanin kako to često biva kod nas.
Mijat Stanić se bori protiv toga da naš naroda ne izgubi žilu kucavicu. Čitavih 1200 kilometara skupo plaćenih autocesta. Umjesto da se imovina voditeljima iz HAC-a uzme (nakon što im se dopusti pošteno suđenje), vlada koristi neisplativost državne firme kao argument da proda za kikiriki nešto što je nevjerovatne geostrateške vrijednosti za dug koji nema šanse da se vrati ma i da prodamo one gaće na štapu?!
I zato prijavljujte, zviždite, ukazujte. Što nas više ima, i što nas se više diže na noge to imamo više šanse da jednog dana ovo bude uređena zemlja po mjeri građana.
Nedajte kokošarima da nam se kese u facu.
Žviždači ne pljuju na tanjur iz kojeg jedu kako to prosječan građanin misli. Žviždači ukazuju na krađu koja se tiče svih nas. Ne boriti se protiv moćnika nije nikakav realizam i ne zasjedajte za malodušnicima koji će vas nagovarati da nije vrijedno borbe.
Ovi heroji drže obraz svima nama i zato im možemo biti zahvalni. Treba ih poduprijeti u svemu i ja im skidam kapu radi građanske hrabrosti. Nije lako sam i malen protiv ogromne hobotnice sa tisuće anonimnih krakova.
Da nema njih stvari bi odavno bile izgubljene. Dok god ima ijednog čovjeka koji će reagirati na nepravdu stvari se mogu spasiti iz mrtve točke.
Slava im!
Kako se to u HDZ-u radi...