Čemu ova država?
Već danima traje medijska pozornost za bolesnom djevojčicom Norom i pokušajem njenih roditelja da skupe lovu za operaciju u Americi. Isto vrije za maloga Maura iz Rijeke i za stotine ostalih anonimnih prinčeva i princeza kojima HZZO ne želi platiti lijek ili operaciju jer to nije eto tako predviđeno.
molimo Vas da odvojite nekoliko minuta Vašeg dragocjenog vremena i pročitate priču o nedaći koja je zadesila obitelj Barak iz Rijeke.
Maleni Mauro Barak obolio je od kongenitalne pseudoartroze desne potkoljenice i da bi opet mogao hodati neophodna mu je operacija u Beču za koju je potrebna veća svota novaca. Budući da to njegovi roditelji ne mogu sami osigurati, mi, školski prijatelji Maurove majke Ines Hrelja Barak iz Prve sušačke hrvatske gimnazije, želimo poslati poruku što većem broju ljudi i na taj način pomoći Mauru da opet hoda jer ne možemo ni zamisliti da to nikada više neće moći.
Zahvaljujemo Vam u ime generacije 2003. i u ime obitelji Barak!
S poštovanjem,
Generacija 2003. Prve sušačke hrvatske gimnazije
Država vrijedi onoliko koliko se skrbi za svoje najosjetljivije skupine građana, oni su test na kojem prolazi ili pada razlog zbog kojeg postoji toliki administrativni stroj koji sam melje a ništa ne daje za uzvrat. Čemu plaćanje poreza ako ti novci ne idu za poboljšanje životnog standarda i kao pomoć potrebitima već samo da hrani birokrate koji pretaču papire iz jednog ureda u drugi.
Obzirom da se zahtjev odnosi na obavljanje pretrage, koja nije indicirana za dijagnostiku stupnja proširenosti bolesti, kako je navedeno u zahtjevu, te da se takva pretraga može obaviti i u više zdravstvenih ustanova koje su bliže Hrvatskoj, HZZO nažalost nije imao temelja prihvatiti zahtjev. Ukoliko bi se i provela zatražena dijagnostička obrada, u zahtjevu nije navedeno na koji bi se način provodilo daljnje liječenje, što je uvjet za odobravanje troškova na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja. HZZO podržava napore da se sredstva za eksperimentalno liječenje osiguraju iz drugih izvora. Jedina mogućnost za eventualno financiranje eksperimentalnog liječenja u Hrvatskoj i inozemstvu je osnivanje posebnog fonda koji se ne bi punio iz sredstava koje građani odvajaju za osnovno zdravstveno osiguranje
Meni je slabo od ovakvih birokratskih objašnjenja u kojima se koriste riječi, poštovani, nažalost, vezane su nam ruke, zakon ne dopušta.... Ne čitam više novine niti gledam tv jer svaki put imam osjećaj da pljuvaju po mojoj inteligenciji a posebno sam osjetljiv na bolesne ljude koji nisu krivi ni dužni što su oboljeli, čiji su roditelji ili oni sami plaćali sve do sada obavezno zdravstveno osiguranje, jer je ucjena o zdravlju ona najstrašnija koju nitko ne dovodi pod upit.
I onda mi padne na pamet ono stvorenje od Hebranga. Čovjek koji hvali naše zdravstvo i onda ode na operaciju u Švicarsku. Moj um se u istom trenutku lati nekakvog hladnog oružja i koristi ga na apstrakciji gore spomenutog parazita.
Sve ostaje na malim, običnim ljudima. O njihovoj inicijativi ovisi dali će ti mladi životi dočekati zrelu dob. A srednjoj klasi nije lako. Em mora plaćati 22 godina neuspjeha ove vlade kroz dodatna zaduženja i poreze i to ne bi bilo teško kada bi ti novci išli u pravom smjeru, potrebitima. I onda se događa da već osiromašeni ljudi, u dugovima, u kreditima, bez posla, i sami bez zdravstva, i ona šaka zaposlenih, mora opet namjenski davati novac za svaki slučaj jer je to stvar nečijeg života i smrti. I tu nema diskusije, daš ono malo što imaš jer onaj koji se usuđuje okrenuti glavu mora biti jako siguran u to da ga neće stići jednako, mora bit zaista cijepljen protiv empatije.
Država se odrekla PDV-a na telefonske pozive za Noru Foru? I to bi bio razlog za aplauz, za tepanje po ramenima "bravo vlado?". Dovoljno je degutantna i sramotna činjenica da se na nečijoj samilosti i nastavku života naplaćuje ikakav PDV. Jeli možete zamisliti da ova gramziva država želi dio kolača od donacija iz inozemstva? Pa nije zdravlje jogurt da ćeš na njemu zarađivati.
Možda neću zvučati ništa bolje od ovih delinkvenata i dušmanina na vlasti (i opoziciji), ne želim ništa lošega njihovim familijama. Ali želim da se njihova nemilosrdnost pretvori u bolest samo za njih. I neka budu imali hrabrost stenjati u bolovima i tražiti razumijevanje od nas, onih kojima priređuju budućnost robovlasništva u rođenoj zemlji, i budućim generacijama.
Oni su u stanju i najmiroljubivijeg natjerati da poludi.
Platite te račune sa tim futilnim štampanim papirićima i spasite svaki život a ne ovako palijativno i sa pranjima ruku oko zakona. Ako ste u stanju donijeti razlog o strateškim investicijam u rekordnom vremenu onda ste u stanju dovesti zakon u kojem svaki građanin ima pravo da preživi bolest sa svim raspoloživim sredstvima ne pitajući o cijeni.
Zgađen sam i smatram da država u ovakvom ustroju nema razloga postojati a kamo li da netko daje svoj život radi nečeg tako beskorisnog, odavno nije servis za građene.