S mula
Sjedio je na bitvi i promatrao Molo Longo iza kojeg se nazirala sjeverna strana Cresa. Bio je odjeven u elegantnu starinsku opravu koje se u njegovo doba nosili u običnim prilikama. Skinuo je sako jer je već bilo podne i nategnuo rukave od košulje do lakta, tregere je ostavio na ramenima. Nona i teta Vilma su mu govorile da ima njegovu ricastu kosu koju češalj ne zna svladati. Stajao je iza njega od straha da ne nestane kao bezbroj puta.
- Tata mi je pričao ono malo o tebi što je znao jer kad si otišao imao je samo deset godina, više smo saznali preko novinskih članaka i arhivske dokumentacije da dobijemo penziju – rekao je naposljetku unuk kojega su kopkala pitanja – znamo da si se borio u Rusiji jer su zaprijetili obitelji, završio si u sabirnom logoru nakon bijega u Italiju, znamo gdje si živio u Rimu, u trošnoj šupi gdje si zarađivao za život i popravljao aute. Kaže Alberto da si bio mehaničar i pol. Vidjeli smo sliku iz novina sa smrskanim fiatom… .
- Da – reče ponosno s osmijehom – ljudi su mi dolazili iz čitavog grada mada je automobil bio tada rijetkost a i lakši za popravit od ovih vaših modernih tehnikalija – nije sakrivao zamrljane prste od ulja. Znaš priču o Prometeju kojeg je Zeus kaznio jer je ljudima dao vatru znanja? Ima još jedna priča u kojoj je bog naredio njegovom bratu Epimeteju da svaku vrstu opskrbi oružjem za obranu i preživljavanje: tako je zečevima dao brzinu a tigrovima kandže no na čovjeka je zaboravio. Onda je Prometej ljudima dao ruke, najmoćnije oružje od sviju, sa kojima ne samo da se mogu obraniti i nabaviti potrebno za preživljavanje već umiju stvarati što nas na neki način čini bogovima. Zato osjećamo zadovoljstvo nakon svog tog znoja i umora u trenutku kad ugledamo plodove našeg rada…
- Dosta s tim štorijama za kuneliće, nismo pred kaminom. Znaš, nije trebalo da bježiš, ne bi ti se ništa loše desilo, trebali su ljude poput tebe koji znaju zanat. Gradili su zemlju iz rasula i trebali su čak i tebe. Ovako je tata čitav život nosio u dosjeu obavijest da mu je otac prebjegao a da ne govorimo o tome da mu je čitav život nedostajala tvoj lik. Bit će ti drago znati da je ispao bolji od tebe, nije nas nikad tukao pijan i uvijek nas je podupirao u našim nastojanjima – kaže unuk sa željom da ga zaboli.
Grlica ih nato prekine, doleti u potrazi za starim kruhom kojeg je nono imao običaj bacati u more da bar netko ima koristi od njega. Te su golupčarke, za razliku od goluba, uvijek nekako dobrodošle. Sivkastosmeđe boje i crnom ogrlicom oko vrata plaho bi pogledom upitala jeli smije dobit i ona koju mrvicu.
Poput oseke i plime, unuk bi se zadovoljio prizorom i druženjem uz djeda a onda bi se naglo sjetio svega što se desilo i nije desilo i opet bi krenuo sa svojom tiradom koja nije vodila ičemu. Nono osujeti unukovo uzimanje daha prije nove paljbe i preuzme riječ.
- Drago mi je to čuti, znaš, svaki otac želi za svog sina da bude bolja osoba od njega samog – izvadio je srebrnu tabakijeru iz džepa te se čulo škljocanje otvaranja – i ako sam to postigao tako da sam se maknuo nije sve bilo uzaludno – uzme prethodno zamotanu cigaru i zapali – hoćeš?
- Nono, malo mi je nategnuta ta tvoja priča da je opravdanje toga što si ih napustio ta da je sve ispalo na kraju krajeva dobro – uzme cigaru nakon čega ju nono uz isti zvuk spremi.
- Stvarno je nategnuta jer su moji razlozi odlaska izblijedjeli zajedno sa mnom i to da sam trebao naučiti samo još jedan jezik u novonastaloj situaciji sada kao sada djetinjasti. Ponekad čovjeku ponos igra o glavu i zamuti mu sliku, tek kada je zastor spušten shvatiš o kakvoj se iluziji zapravo radi ali tada je već kasno – odahne dim i zatvori oči.
Barba u dronjcima koji nije pecao ciple radi sporta povuče štap u nazad pa unaprijed. Promatrali su luk koji je ocrtavao plovak s udicom i mamcem. Nastupio je zvuk mlina što se okreće popraćen završnim blop. Okrenuo je glavu prema njima i krezubo im se nasmijao. Nono mu je odvratio bijelim zubima i podigao ruku do čela poput kapetana. More je bilo poput ulja, svaki put se moraš začuditi kako tolika masa može pronaći spokoj. Kada je bonaca onda se nikome neda izići ni na šetnju. Čuješ samo zveckanje piruna i pjata nakon obeda i miris salse sa začinima. Kad popusti kalura ljudi izlaze iz svojih brloga ko kukci ispod grota i opet se može disati. Ovoga puta im je odgovaralo što su mogli biti sami izuzev ribara koji svojom pojavom nije smetao. Kada bi došli do nekog pitanja koji bi izazvao sukob najbolje je bilo mučiti i gledati u njegovom smjeru kako stoički ponavlja geste isklesane u vremenu.
- Znaš da sam proizvod tvoje mašte zar ne? Samo sam pokušaji da si objasniš zašto su neke stvari završile tako kako jesu. Na stranu politika i vražje okolnosti sve se vrti oko toga što bi bilo da si odrastao upoznavši me i da te toliko nisu poistovjećivali sa mnom pa se pitaš dijelimo li istu kletvu. Obiteljske tajne su uvijek tako zanimljive kad si mali, važnije su šutnje onih koji stanu sa pričom kad ulaziš u kuhinju jer te vole, od samih objašnjenja. Nikad ne bi bio zadovoljan odgovorima jer im proturječi ishod.
Barba je zadovoljno dohvatio ciplu i stavio ju u već raširenu prozirnu vrećicu neka se trza u agoniji zajedno sa ostalim ulovom dok su gramzivi galebi čekali svoj dio.
M.Z.
ps. ni Galovićeve Jeseni mi nisu bile suđene ah