Svjedok
Nisu to bili poslovni razlozi zašto sam skitao tih dana gore po Zagrebu. Nakon što sam se kod Džamije pozdravio sa jednom divnom osobom, guste kose i zavodljivog smijeha, krenuo sam se po dogovoru naći sa prijateljem koji je šibao sa Britanca.
Došao sam ranije, dobro raspoložen, od prethodna dva dana, čekao tram kojim će doći prijatelj pa da odemo na pivo razgovora.
Slijegali su nam se dojmovi na prethodnu noć kada smo se družili na Kolodvoru, i iz pokrajka pratili, kako gori napuštena zgrada pored kontrolnog tornja gdje dečki prate vlakove, na monitoru, a niti 3 metara od njih sve u plamenu. Krovne krede su nestale u minuti. Ne događa se svakog dana da sjediš na klupici sa piksnom pive dok ispred tebe gori kao u filmovima.
Pogledao sam na mobitel jer je Tiho javio da će malo kasniti. Hajde dobro, gledao sam štandove na Trgu kad me usred drugo dima cigarete privukao prizor. Čovjek u elegantnom odjelu izabrao je prvog dečka širokih traperica na vidiku i počeo mu postavljati pitanja. Bile su dvije mogućnosti: da je bakula, što bi značilo zetovac, ili je pripadnik neke sekte.
- Dečko, dečko, a jel vas zanima duhovnost? Upita je sa žarom u očima naš čovjek kuštravog srednjoškolca.
Ovaj ga s mrakom u očima i grimasom očaja u licu pogleda i kaže – Iskreno me ne zanima.
Svjedok je, bez da je trepnuo, otpilio odbijenicu i nastavio evangelizaciju na sljedećem preobraćeniku u vidu mene. Odmjerio me od glave do pete i zaključio da mi treba spasenje od vječnog ognja.
- Mladi gospodine, jeste li zainteresirani za malo teologije? Bio je to čovjek na pola svoga životnog puta, ali mu još nisu izbile sijede. Resile su ga tamne oči, no ono što mi je najviše privlačilo pažnju su bile crne, sjajne, hipnotizirajuće nozdrve koje su odavale njegovo stanje naelektriziranosti u punom jeku zadane mu misije.
- Imate li koju minutu slobodnog vremena? Još jednom priupita.
Ionako sam trebao skratiti nekako vrijeme dok sam čekao drugara, a štandovi nisu bili toliko zanimljivi. Uostalom svaki put kad odbijem jedan takav razgovor sjetim se jedne egipatske izreke iz knjige o hijeroglifima: „faraon treba poslušati i ludog čovjeka jer nikad ne znaš iza kojeg se ćoška krije istina“.
- Imam nešto vremena, ali kada dođe prijatelj morat ćemo prekinuti – upozorih ga unaprijed. I inače kratite vrijeme u filozofskim spekulacijama dok čekate tramvaj?
- A ne ne, ja sam stanujem ovdje blizu i izađem malo predvečer u nadi da pomognem ljudima.
- Zaista pohvalno kada čovjek misli na druge a ne samo na sebe. O čemu biste vi pričali?
- Prijatelju, da li vi tražite Istinu? I Tu mu zasvijetle oči samo njemu jasnom spoznajom.
- Jasno da se zanimam za nju, kao i svako misleće biće, ali nisam siguran je li mislite onu istinu sa velikim ili malim početnim slovom.
- E pa moj brate, vidim da vi niste iz Grada po govoru, naravno da nudim samo Jedinu Istinu, ta druge i nema.
Kako malo potrebno da dobiješ brata. Prihvatio sam razgovor pod uvjetom da je sve moguće, pa čak i ono što on meni pokušava prenijeti. Složio se te sam ja nastavio govoriti kako sam imao povijest kršćanstva 1 i 2 na sveučilištu i kako sam imao dva odlična profesora koji su mi objasnili sve u tančinama.
- Jesu li vam citirali iz Novog i Starog Zavjeta? – upita u nadi da se nekako nadoveže i preotme primat u razgovoru - Koliko ste puta vi čitali Sveto Pismo?
Odgovorih mu kako sam u različitim životnim razdobljima sveukupno pročitao Bibliju četiri puta i kako štivo ne drži vodu s logičkog gledišta. - Za početak su Bog u Novom i Starom zavjetu kompletno različiti, prvi je ljubomoran, željan osvete dok je drugi raspoložen u sasvim drugačijem fazonu, pun ljubavi pa i prema neprijateljima. Osim toga po paleografskim dokazima sada znamo da su cijeli Stari zavjet napisale tri osobe koje smo po konvencionalnosti nazvali po načinu na koji oslovljavaju Boga: Adonaj, Jahve i Elohim i da su to bili svećenici koji su se nakon Babilonskog ropstva vratili i napisali Toru. To se sve desilo u 6. stoljeću kada ih je Nabudokonosor zarobio i deportirao a car Perzije Kir Veliki ih je kasnije vratio. Svećenička i politička elita koja se vratila iz prve Dijaspore i izgradila prvi Hram gonjena jakim smislom identiteta.
Kad smo već kod božjeg imena „onaj sam koji jesam“ odnosno JHWH, ovo možete shvatiti ironično ili ne, problem je sa imenom to što su Židovi, kao i ostali semiti pisali samo suglasnike a izostavljali samoglasnike tako da nam oni nisu ostali zabilježeni. Tako da su samoglasnici samo moderna dosjetka da spoji te suglasnike zajedno. To znači da mi ne možemo nikad biti sigurni o Njegovom pravom imenu i kako se ono izgovaralo. Kažem da je to zanimljivo jer ste vi jehovini svjedoci ali je Njegovo ime nepoznato.
U tom me trenu prekinuo u iznošenju i nervozno počeo prekopavati po Bibliji u potrazi za spasonosnim odgovorom, argumentom. No to se pokazalo dešperatnim jer je samo izustio nekakav citat iz psalma koji nisam uspio povezat sa onim o čemu sam pričao. Nakon toga okrenuo je kontru sa pitanjima odgovornosti koju imamo pred Stvoriteljem. - Dotični je bio toliko dobar da nam je dao slobodu izbora - a on mi odgovori da je upravo zato to još veći razlog da mu lojalno nudimo obožavanje.
E tu sam ga čekao! – Ali ako je to Bog Ljubavi da mu je svejedno kakvi se rituali vrše dok vjernik ili nevjernik dobrim djelima pokazuje da je dostojan spasenja. To je zapravo revolucionarna poruka Novog Zavjeta, ljubi druge kako ljubiš sebe i ljubi neprijatelja.
On je to potvrdio ali da nema ništa bez Vjere u pravog i jedinog Boga što me natjeralo da kažem kako smatram da se Bog ne bavi papirologijom i nijansama.
- Ali sve što nam treba je ovdje! U ovoj knjizi, ovom Priručniku za Spasenje! Ova četiri Evanđelja jasno to dokazuju!
- Zašto podižete glas? S argumentacijom se pobijaju tvrdnje a ne jačinom glasa. Što se tiče Evanđelja, sigurno ste čuli da postoje i brojna apokrifna evanđelja koje Crkva nije priznala, na primjer Evanđelje po Tomi, Mariji Magdaleni ali i Judino?
- Ali ona nisu priznata, to nema smisla, mi smo odlučili davno da su ova jedina vrijedna.
- Pa zar ćete na sceni ubojstva kao pravi kriminalist pitati sve svjedoke događaja ili samo izabrane?
- To uopće nije isto!
- Kako nije? Imamo sve što treba za dobar krimić...
Kao da je nešto puklo u čovjeku te on odjednom pogleda devetku iz smjera Ilice i brže bolje me prekine - Ispričavam se ali ja sam odjednom shvatio da moram doma na Borongaj – drekne i potrči prema tramvaju. Promatrao sam kako se vrata zatvaraju i olakšanje na njemu dok je ispuhivao dah.
Šteta, a baš sam se zalaufao.