Etnobiznis
Nisam se mogao ne osvrnuti na polemiku kiselih krastavaca u koja su se upustila predsjednik države sa nepostojećom ekonomijom Ivo Josipović i predsjednik stranke koja si umišlja da predstavlja najbrojniju etničku skupinu u Hrvata.Živo mi se fućka tko je šta rekao kome jer mi se ne ulazi u tu spiralu. Dovoljno je reći da je Josipović spucao sav svoj kredibilitet sa ZAMP-om i stupidnom izjavom da je on najizvedeniji hrvatski glazbenik u Poljskoj (što je dobro za imidž Hrvatske, wow bila je to prije nekoliko godina i Karma i Colonia pa koga briga kad to nema nikakvog izravnog učinka na našu ekonomiju).
A Pupovac mi pari oportunist ko i ostali predstavnici manjinskih stranaka koji udaraju na strune etnosa samo kada se boje da će im iz guzice ispast udobna fotelja, pa se onda svira ala Thompson "sude mi", Škorovski "čudni ljudi čudnog imena", "ovoga nije bilo ni za vrijeme Tuđmana".
Odjednom njihov problem da će im ispast sinekura postaje "naš problem" jer eto nama su prava ugrožena ako nas neće štititi ti ljudi koje viđamo samo na fotografijama nekih zakuska i otvaranja kulturnih manifestacija iza kojih stoje neki sasvim drugi ljudi kojima ovi prvi preuzmu svu slavu.
Valjda smijem kritizirati predstavnike etnobiznisa pošto sam i ja pripadnik jedne važne skupine koja sa suzom u oku a figom u džepu narikuje radi nekakvih granica, izgubljenih domova (koje im je btw oduzela matična zemlja sa Osimskim ugovorima, ona je dužna da im to isplati a ne ova nevesela država).
Pa to vječno pitanje fojbi. Zločesti slavi su došli od nikud i sasvim iz čistog mira krenuli likvidirati talijansko stanovništvo u bijegu. A samo zato jer su fašisti malo više od 20 godina pokušavali iskorijeniti hrvatsko (i slovensko) življe iz Istre, Primorja i Dalmacije?
20 godina je zaista puno, eto ova država egzistira već 21 godinu i muči svoje stanovnike pa da mi sad netko kaže da sutra ne bi radije išao u partizane i onim kurbinim sinovima na vlasti zagorčavao bogomdanu egzistenciju iz šume. Da postoji takav otpor odavno bi mu se pridružio unatoč tome što sam pacifist. Kad te netko jebe u zdrav mozak ima da se obraniš i točka.
Nažalost etnobiznis mnogima omogućuje dobru plaću. Tu se radi o političkim predstavnicima na prvom mjestu i zatim nakladničkih kuća, tiskarama, zajednicama i ne možeš ući unutra ako nisi isprepleten nekim vezama isto kao i u hrvatskom društvu. Postoje čitave obitelji koje se generacijama hrane etnobiznisom. To se pišu knjige pune patnje, emocija, osjećaja, za izgubljenim vremenom, za izgubljenim domom.
Jeste li čuli za Furia Tomizzu? Tip je iz svog zbjega u Trstu nostalgično i patetično gledao u smjeru jednog zaseoka pored Umaga. Zračna linija od 20 km. Kako kaže jedan moj prijatelj, ovo je smiješno, kao da ja iz Srdoča patim za Grobnikom i time si osiguram egzistenciju jer sam dobro prodao svoje suze.
Da se razumijemo. Nemam ja ništa protiv etničkog identiteta u kojem se pronalazi zadana zajednica ali itekako imam protiv nabijanja neke krivnje dok se živi od državnog proračuna te države. Zapravo, stvar je još bolja, te zajednice se financiraju parama dva državna proračuna. Tako da nema veze ako te zajednice koje kontroliraju nakladničkim kućama ne funkcioniraju po zakonima tržišta jer su ionako priključeni na dvije državne sise. Lako tako.
Ali strašno je onda to nabijanje krivnje radi dobivanja političkih poena radi dobivanja još novca iz proračuna. Začarani krug koji je opasno bure baruta. Jer će neka budala povjerovati da nepravda postoji, jer će ta budala postati netko i nešto i iskoristiti "intelektualnu" podlogu tih knjiga, pamfleta i izjava.
Cijela ta kultura nacionalnog osjećaja, nije važno s koje strane jer je ista sa bilo koje strane dolazila, igra na kartu emocija, nepravdi i uglavnom se bazira viktimizaciji samih sebe i barbarizaciji onih drugih. Uglavnom je to kultura koja radi na negaciji. Pa zar ne bi bilo divno da jednom nekom, na poziciji od koje se odlučuje, padne na pamet neka afirmativna politika sa time što je pojedina etnička skupina pridonjela razvitku zajedničke nam države?
Tesla, Luciano Laurana, Penkala,... svi su pridonjeli nečime da ova zemlja bude prepoznatljiva... ali ne, nekako je uvijek lakše ići niz dlaku i nadati se nekakvom utopističkom povratku, koji i kad bi se desio, izazvao bi nove paleži, pljačku i smrt.
Ljudi radije se bavite ekobiznisom nego etnobiznisom. Barem će vam duše biti čišće ako neće ruke.