Vinodol i Nebeski labirinti
Na dan otvorenja europskog u nogometu, dok je većina njih bluzila za prvim utakmicama u kafićima mi smo odlučili otići na izlet.
Partnerica/suvozačica/dj.
Umjesto da se gombamo sa turistima po magistrali, skrenuli smo sa ceste Bakar-Bakarac prema Meji. Ovdje sam uhvatio dio bez rafinerija pa ulaz u Bakarski zalijev izgleda idilično.
Takala ili Bakarski prezidi su terase od suhozida koje je puk gradio jer je sav teren na strašnom nagibu. Moj predavač sa tečaja za vodiča je rekao da je trebalo oko 300 godina da se izgrade prezidi a zemlja je dovedena sa Hreljina i Praputnjaka. Posla ko u priči. Sa industrijalizacijom takala su zapuštena.
Sa ceste kod tunera kod Bakarca se nikad ne bi reklo da je to nešto tako impozantno a tek se iz bliza vidi koliki je posao obnoviti terase i posaditi trsove za Novu Bakarsku vodicu na kojima radi zadruga Dolčina iz Praputnjaka.
Koliko sam shvatio Bakar je prepoznao turistički i polkoprivredni potencijal takala tako da se svake godine obnovljenih suhozida širi hvala volonterima iz udruge Dragodid (Gustirnini otočani).
Atraktivni stari grad Hreljin o kojem sam već pisao. Frankopanski kaštel koji je čuvao ulaz u vinodolsku dolinu sa zapada. Kao i većina posjeda koja je pripala Hazburškoj carskoj komori nakon pada Frankopana i Zrinskih ovo mjesto propada i stanovnici se žale na mjesto današnjeg Hreljina 2 kilometara odavde.
U smjeru Bakarskog zaljeva.
U smjeru Grobničkih Alpa.
5 minuta hoda do vodospreme.
Vodosprema je prava mala eko niša.
Punoglavci.
Veselo je u bari mada nema krokodila.
Stari Drivenik.
Driveničani ko pravi pripadnici nogometne nacije u kafiću gledaju onu igru di 22 preplaćena tipa ganjaju napuhanu loptu....
... dok se mi gluparimo drugim sportovima.
Mislim da je oko 600 metara visinske razlike između doline i brdovitog platoa koji se pretvara u Gorski Kotar.
Tribaljsko jezero. Draže mi je iz daleka jer obala ovog akumulacijskog jezera sva popločana.
Drivenik na kojem smo bili malo prije.
Ako idete za Ledenice i Luku Krmpotsku (selo Omar) morate iz Bribira skrenuti lijevo prema Ogulinu i Liču pa onda sljediti oznake za Nebeske labirinte i Staklenu kapelu.
Čisti zrak i kraški ambijent s pogledom na more, idila.
Ova nas je gledala ko porezni inspektor.
A tele nas je gledalo ko da smo šarena vrata.
Nikako ne zaboraviti proći kroz labirint osjećaja ili moći (sad se ne sjećam) ali uglavnom taj pouspješuje ljubavni život pa zlu ne trebalo postupili smo praktični Rimljani koji su gradili hram svim božanstvima. Ionako škoditi ne more.
Ja sam mjenjao faze kako sam prohodao kroz sva 10 labirinta. Malo prije je kamion sumnjive prolaznosti na tehničkom pregledu sjekao zavoj i odjednom se pojavio na mojoj traci pa su nam srca skočila do grla.
Kod Donjeg Zagona treba skrenuti za Ledenice. Preporučujem naručiti odojka kod konobe Barba Frane. Mi nismo znali da je poželjno rezervirati pa smo naručili pohani škripavac, kuhani krumpir i pol litre crnog stolnog koji je bio fenomenalan. Usluga besprijekorna.
Žućo je ljubimac konobe.
Ledenice.
Klenovica i tamo dalje slavni buroviti Senj. I tako smo bili u zaleđu Novog Vinodolskog. Kojotice jesi li ti landrala ovdje?