Kvarnerski suhozidi 1
Desilo se da me u zadnje vrijeme zanimaju suhozidi i suhozidna tehnika a kako sam prije par tjedana imao baš jedno rekognosciranje pružila mi se šansa da nabavim dobrog materijala za putopis.
Početak u klancu Lovranske drage kod Medveje u kampu.
U daljini famozna Draga di Laurana, za prespavati ili otić na kafe uz dobar pogled. Tu su Jaca i Borut razmjenjivali protokol i štošta.
Penjemo se po suhozidnim terasama za voćnjake i masline.
A sad je sve zaraslo. Kako li je to sve moralo drugačije izgledati prije 200 godina.
Malo po povijesnom stazom Medveje (ako se ne varam).
Desno od nas, prema sjeveru, na stijenkama klanca pećina Oporovina korištena u prapovijesti i kasnoantičkom razdoblju.
Mora da su zaista bila vunena vremena ako je romansko ilirsko stanovništvo bježalo u ove grote. No o Oporovini drugom zgodom.
Pogled na dio Kvarnera, u daljini se vidi Velebit i onaj dio Krka sa Omišljem i tankovima. Ko je gledao Blagajnica želi ići na more zna o čemu ja.
U jednoj špilji pokraj staze. Kuzma kao spelelolog zna svaku brajdu od Pule do granice sa Slovenijom i zato je jako tražen u ekspedicijama. Prva dvorana.
Iz druge dvorane pogled na Ivića u prvoj.
Otvor do treće dvorane je preuzak te se zadovoljavamo samo slikom. Vidi se korjenje gornjih stabala.
Lovranska draga.
Kanjon se nastavlja ljevo. Ne mogu se sjetiti imena sezonskog potoka na dnu.
Parcele omeđene zidovima.
Lovranska draga je dobar primjer kako je sve uokolo trebalo izgledati prije nego je šuma preuzela prostor.
Još ima dosta do Vojaka.
A od tamo prema istoku pogled na Vela vrata sjeverni dio Cresa.
Mirno im more.
Iza ovog brda skoro pa skrivečki nalazi se Perun ( po slavenskom bogu groma i munje).
Sunce nam neda da napravimo neku pristojnu fotku.
Ovaj vrh je iznad hotel Draga di Laurana. E sad ne sjećam se točno kako se zove ali me podsjeća na riječ šiptari: šiptarčina, šipščina tako nešto. Nikako se sjetit.
Smo se zajebavali da ćemo baciti grotu na autobus koji prolazi ispod ko pravi huligani.
Grad se čini tako blizu.
U vrijeme se digla velika graja kod stanovnika Liburnije oko antene na Učki ali jasno nam je kako stoje stvari kada se opravdavaju sa nacionalnim interesima. Sad je ona đžinovska loptica za golf zajedno sa antenom u ruci HV-a.
Tamo gdje ne dospjeva sunce.
Iznad Lovranske drage se nalazi jedan ravniji dio sa kojega vidio vrhove Velebita i Grobničkih alpi kao otoke u oblacima.
Idila.
Kuglica za golf se povečala.
Dolčići opasani zidovima i terase.
Šp, šp, šiptarovina? Da mi prijetite ne bi se mogao sjetiti. Mjesto na kojem smo bili koju fotku prije.
Ako koga zanima topografija ili toponomija može se poslužiti Arkodom..
Sve se više ljudi počelo zanimati za jadranske suhozide i osnivati udrge za njihovo baštinjenje. Ja smatram da bi ih se trebalo vratiti u upotrebu.
Članak iz Novog Lista o suhozidima na Pagu.
Zašto djeluju tako tajnovito?
Jer su bezvremenski. Bez potpisa, bez veziva, bez arheoloških ostataka sa kojima ih možemo datirati.
Šutke prepričavaju jedan davni način privređivanja i življenja.
Stambeni dio za one koji bi iz Lovranske drage došli čuvati stada.
Nastavak u sljedećem djelu..