Jesen je skoro pasala...
Navodno je na ovogodišnjoj marunadi bilo jako malo maruna radi suhog ljeta pa su se prodavali samo kolači. Tako sam čuo, nisam bio tamo. Kako bilo da bilo nema smisla ne ići do šume koja te može prehraniti.
Još se sjećam kako je neka baba na talijanskoj televiziji rekla da ih kesten spasio u punom jeku Drugog svijetskog rata jer nisu imali šta jest. Moja je baka pribijegla koprivama, od tada joj se gade a ona je onaj tip bake kojoj je sreća proporcionalna količini hrane koju uvališ u sebe pošto je okusila onu pravu glad koju si moja generacija ne more ni zamislit.
Grljenje sam preuzeo od Višnje. Ko zna što si ovaj kesten sad misli na intimnoj situaciji hihihi
O gljivama ne znam ni glj tako da ih se ne usuđujem ni dirati. Eh to ti je kad sam lijen pa mi se nije nikad dalo pročitati malo o gljivama. Desit će mi se da ću ići žedan pored vode cccc.
Treba nabaviti knjige Ivana Lesingera, ako nam propadne ekonomija ima da se vratimo u šume ko partizani.
Bilo je toliko kestena izvan tih bodljikavih čahura da je jedino što smo trebali raditi je bilo spustiti se i skupljati. Čista obijest !
A na ipsilonu iznad šume raja prodavala kestene u vrećici od 2 kile po 50 kuna pffffffff...
Ulov. Nešto smo pojeli odmah a ostalo očistili i u zamrzivač kad nas čapa volja napraviti pire.