San o jednom ljetu (2)
Nema bolje stvari nego još malo dozivati ovo ljeto u sjećanju pogotovo sa ovom kišom koju nismo dugo doživjeli.
Bio je to malo i tužan trenutak. Nakon pet dana lumpanja i novih prijateljstva skrasio sam se na gornjoj palubi Petra Hektorovića i usnio cijelim putem. Na dolasku, onako prljavi i umorni, dovukli smo svoje prnje do Baće u Varošu i naručili ćevape. Tip zaposlen tamo u lokalnoj majici sa štikama je bio simpatičan koliko je bio ironičan. On se ne sjeća ali prošle godine mi je objašnjavao kako je na prijetnju žene morao prestat raditi na Hvaru jer su sve sobe imale pogled na more a on je imao pogled u sve sobe (sa tom pričom ide onaj neizbježni očni namig koji bi mi trebao objasniti da osoba sa kojom pričam je galeb veteran).
Nakon pojedenih ćevapa i dogovora da ćemo se naći tamo gore u Zagrebu, naša družina se oprostila i svako je krenuo svojim putem. Po mene je došao muž od drage Gustirne i pripremio mi sobu u svom stanu gdje sam brojao ovćice i usnuo snom pravednika.
Svašta sam naučio o Splitu hvala Gustirninom mužu. Nisam imao pojma da je Marmont imao toliko na srcu grad. Prokurative koje je projektirao ali nije doživio. Sanirao je močvarnu zonu koja je uzrok boleština i dao srušiti dio zidina kako su radili i ostali namjesnici drugih napoleonskih provincija diljem Carstva. Zidovi su bili simbol Ancien Regime-a.
Ulaz u staru jezgru sa rive zapadno od Podruma.
Mletački toranj. Užasno mi je zabavno kad me ispred turisti na rivi ispred Palače pitaju gdje je Palača.
Lijepa mi je ova zgrada do u kojoj je dragi Freud mjesec dana živio u rujnu 1898 i proučavao fenomen galebarenja (ovo zadnje sam izmislio).
Nekadašnja vjećnica (barem mislim). Fotka je za Claudia istog prezimena.
Grgur Ninski gorljivo provodi svoju haringu.
Tko se želi diviti ostalim Meštrovićevim ostvarenjima more uzet bus i otići do Muzeja.
Porta Aurea odnosno Zlatna Vrata, najmonumentalnija od njih 4.
Legionari su sasvim uvjerljivi sa gladiusima, sulicama i oklopom. Tko je proučavao Trajanov stuo u Rimu uvidjet će sličnost.
Dali su građani svjesni arhitektonskih i ikonoloških rješenja mjesta u kojem žive? Kasna antika je doba kada se rimska umjetnosto napokon oslobađa od grčke koja je prouzrokavana stoljetnom eksploatacijom koja je krenula već od osvajanja grčkih polisa na jugu Italije.
Osim što sam se kod Gustirne osjećao kao doma moram spomenuti Primakku i Marchelinu sa kojima sam imao priliku poći na cugu i ugodnose družiti kod Pjace. Ovo ljeto je prošlo u znaku posjećivanja blogera. A protiv države i društva pizdio sam sa Nessom :)
Kakav god da je blog sa svojim stranicama to su samo tehnikalije. Ono što je bitno su ljudi koje ne bi imao šanse upoznati na konvencionalan način. Pošto smo zajednica i pošto sam prespavao kod blogera svakako nudim svoj kauč za blogerske dobronamjernike u proputovanju kao što sam bio ja ovoga ljeta.
Buško jezero u BiH. Kako nismo htjeli ići po jadranskoj magistrali i dožvijeti gužve tako sam se čuo sa Deftonom koji nas je ugostio i dvorio kod sebe na jednu noć. Pokazao nam rodni Tomislavgrad i okolicu.
Od Tomsilava do Ohrida ima 680 kilometara kao i od Splita a i zanimalo nas je vidjeti što više toga po putu.
Od Trilja do Tomislavgrada nam je Ćićko činio društvo. Na granici su nas temeljtito pretražili ali je bilo zabavno.
Kod bazilike sv. Nikole Tavelića koja je izgrađena na rimskom forumu Delminiuma (čiji su ostaci nakon kopanja opet pokriveni šutom, što je bolje nego da bude na milost i nemilost vremenskih agensa) kip poznatog fratra kojem sam zaboravio ime. Alo Def?
Naišao na ovaj plakat a onda sam kasnije saznao da je to djelo Deftonovih ruku.
Vrata su moderna ali reljef mi je baš lijep.
Kip kralja po kojem je grad dobio ime. Zanimljivo mi je da je prethodno Duvno postao Tomislavgrad hvala kralju Aleksandru iz SHS koji se ideološki htio nadovezati na monarhiju bez obzira na srpsko-hrvatske trzavice.
Deftonovi roditelji su nas primili pod svoj krov. Njegov tata je na početku bio šutljiv i mislio si tko smo mi. Ali nakon koje medice i rakijice jezici su se raspojasali i postali smo si svi jako dobri prijatelji :)
Defton nas je stavio u sobu koja potiče taštinu. Samog sebe sam uhvatio kako gledam dal mi je panca narasla od Visa na dalje.
Drugog dana nakon đira po gradu koji s turističke strane i nema baš mnogo toga za prikazat odlučili smo malo vidjeti okolicu. I tako krenusmo prema Šujici gdje je Defton odlučio da mi pokaže ono što je u narodnoj predaji rimski most.
Ako i jest, zanimljivo je da je na hodnoj površini presvućen betonom koji ga ujedno i štiti od raspadanja.
BiH je puna prirodnog bogatstva. Zapamtio sam prijateljicu čiji je tata opisao Bosnu kao nepočeščjanu Švicu.
A onda hitro na ručak do Hajdučke Vrleti u Blidinje. Vjerovatno je dovoljno proći ispod ovog natpisa i auto ti je tehnički pregledan.
U pozadini jezero Blidinje.
Hotel restoran u kojem smo se bogovski najeli.
A sad malo vađenja masti. Odrezak u umaku od gljiva.
Ražnjići vulgaris.
Ono što nismo snimoli su bili slani uštipci na koje se ljeva vrući umak od vrhnja, mmmm
Fotkanje prije rastanka.
A onda sve do Čapljine i tamo na Popovom polju prije Trebinja simpatična nam baba prodala travaricu sa propolisom i meni med od kadulje. "Nek vam dragi Bog do' zdravlja i sreće i ponovo mi se vratite da štogod popijemo" ispali baba ko u filmu.
Pošto nisam vozio mogao sam uživati u blagodatima prirode.
Što više ideš južnije to se život sve više usporava. Ljudi sjede na rubu ceste i jednostavno pričaju. Ne treba im neka televizija.
Jezero kod Nikšića.
Ljudi me pitaju ako se blajham a ja odgovaram da je to od sunca na poslu. Ostali smo ugodno iznenađeni u Gipsy benziskom pumpom. Kupili sokove i nekakve grickalice a kad ono zaštitar nam napunio vrećice na što se u prvi mah mi nismo znali kako ponašati jer tko će ti u Hrvatskoj stavljati namirnice u vrećici?
A onda po makadamu dugom 40 kilometara koji nikako da se asfaltira, bit će radi silne korupcije u zemlji i prosjećnom plaćom od 100 eura. Albaniju smo samo proletili od Skodra preko Tirane za Erbasan pa na granicu sa Makedonijom jer žao mi je reći ali ta zemlja nije sigurna za turiste ali više o tome na povratku iz Ohrida.