San o jednom ljetu (1)
...pa da ne parafraziram doslovce san jedne ivanjske noći...
Vratio sam se u Rijeku nakon lumperaja skoro od Triglava pa do Vardara. Već sada se pitam dali se sve to dogodilo ili sam sanjao (sogno o son desto?). Kako do kraja godišnjeg imam još dva tjedna nastojat ću pretočiti putopise prije nego nastupi jesen sa svojim čudesima.
Koma nakon 10 sati vožnje od Zagreba do Splita. Jedva čekam izgradnju te najavljene nizinske pruge.
Prve riječi koju ćete čuti ako dođete u Split trajektom/vlakom,avionom su
"accomodation?" i "need room". Sve bi to zasjekao sa jednim "ne hvala" ali balkanske cimer fraj babe su nezaustavljive poput goluba koji navaljuju na komad kruha. O tome ću još pisat.
Prvo što sam učinio u 7 ujutro je bilo otrčati do Peristila pošto sam fanatik kasne antike. Pitam se da li građani i turisti prepoznaju sve te sitne znakove u arhitekturi i ikonografiji koji su nam ostavili graditelji Palače. Zatekao sam samo jednu snenu mačku koja bi rekla da je imala dar govora: "vrag odnija ovog turistu ča se diga tako rano". Potpuno ju shvaćam jer je moj tiha patnja da zateknem Pantheon bar jednom sam i u tišini kako bi ga doživio kako treba.
U Sv. Dujma čujem neko komešanje, svećenik maltertira jednog turistu iz Toskane na što osjećam poriv da popu dam do znanja da mu kuću božju financira i čuva vlada RH sa sredstvima poreznih obveznika na što je ušutio i zalupio vratima.
Ja se ispričao turistu sa "non siamo tutti stronzi come sto' prete del cazzo".
Nevjerovatno mi je koliko je življenje stanovnika promjenilo i u istom vremenu sačuvalo izgled Palače. Da je ostala zapuštena priča bi bila mnogo drugačija za arheologiju. Napad na Salonu od strane Avara (i njihovih potrčkala Slavena) je spasilo Palaču. Svako zlo za neko dobro.
Još se sjećam demagogije svećenika za feštu sv. Dujma prošle godine kada je na zvučnicima hvalio milost božju što je mauzolej krvnika Dioklecijana postala stolna crkva stičenika grada kojeg je car dao smaknuti.
Međutim slažem se sa ironijom izrečenog.
Materijal iz same palače iskorišten za izgraditi neke druge stvari u samoj palači. How cool is that? Ili je samo meni...
Petra Hektorovića svrbe propele i jedva čeka da isplovi u zadani čas.
Nakon dve ure i pol evo nas u Visu. Šetnja do hotela Issa gdje tražim smještaj pošto sam se prijavio na predavanja za Zelenu Akademiju. Poluotočić Prirovo na kojem samostan sjeda na rimsko kazalište i cisterne. Još jedno iskorištavanje onoga što je bilo prije.
Vidio na brzaka Gustirnu, muža i Gligorija Josifovića Raspučina (jesam dobro napisao Gustirno?) kako čekaju na ukrcaj na trajekt.
Prva šetnja po mjestu nakon ostavljanja borši u sobu. Lijepe su mi škure.
Ala Defton.
Arheologija i Visu me rastužila. Helenistička nekropola ostavljena na milost i nemilost zaborava. Jedna tabla nije dovoljna. I košnja bi dobro došla. Bilo bi lijepo da se istražilo što je ispod prije nego su igradili terene za tenis. Nažalost ovakva praksa nije ništa novo u hr arheologiji.
Kada vidim ovakve stvari dođe mi da zadavim glavne neodgovorne.
Ja i prijatelj restaurator složili se da je bolje onda te vrijedne spomenike ostaviti pod zemljom kada ne postoji v od vizije što sa njima nakon iskopavanja. Prezentacija nula bodova.
Vis ima arheologa ali dodjeljena su mu mizerna sredstva tako da sve ovisi o osobnom entuzijazmu. Po meni bi trebalo skupljati novce kod onih koji su se odselili sa Visa po merikama i australijama i umjesto da se skuplja za izgradnju nekakvih kapela ili crkva neka se pare iskoriste za istraživanje i prezentacije da se otrgne otok od žiota samo po sezoni.
Po stilu i kompoziciji sam odmah pomislio na Ivana Rendića, bračanina.
Nažalost mozaik u pozadini se raspada. Groblje je na odličnoj lokaciji, poluotočić Prirovo gdje se nalazi onaj samostan koji sjeda na antičkom kazalištu.
Kip žene je jako senzualan. Ne možeš a da ne pogledaš šta ima tamo di nema ređipeta :)
Polaznici na akademiji sa kojima sam se skompao. Pravnik, fizičar i ekonomist, još dodaš arheologa i stvoriš ekipu koja ima žuljeve na laktu od šanka. Ma sjajni ljudi. Ovdje smo u Komiži i idemo do Modre špilje i uvale Porat na Biševu.
Sveta Marija Gusarica. Komižu napali gusari ali narod je sretan jer je iz mora doplovila ikona madone (tako su mi rekli).
Falkuša, tradicionalna brodica nas sljedi.
Nakon što se sa brodicom stigne u Mezoporat (bar tako mislim) čekamo na kajić koji je jedini dovoljno nizak kako bi ušli u Modru špilju. Geološke naslage otoka su zaista zanimljive.