In memoriam jednom pužu
Još ti nisam ni ime dao kad sam te toga dana kao kakav paparazzo saljetavao. Kakva fotosekcija.
Naginjao sam da ti dam ime Nelson po tabaku iz lidla kojeg sam taman pripalio.
Ti puževi su mi uvijek bili zanimljiva bića. Fascinira ta kućica. Imao sam cimera kao što je V. imala macakline.
A onda sam sljedećeg dana stavljao sušit veš i stao na nešto hrskavo ala smoki. Bijaše to siroti Nelson. Kakva bedica (sa naglaskom na e) a kontam da o meni okolo pričaju da ni muhu ne bi zgazio.
Pouka ove priče je da ne možeš hodati po livadi bez da ne zgaziš travu.