Kartuzijanski samostan u Pleterju
Kako se moja operativna baza trenutno nalazi u Brežicama tako sam odlučio proučiti mjesta u neposrednoj blizini a pošto mi prijaelji dolaze u goste onda je to odlična prilika za istraživanje iz hedonističko-intelektualnih razloga. I tako su se arhitektica, restaurator i arheolog zaputili za Pleterje gdje su ti famozni bijeli monasi samo što nismo skontali da postoje dva Pleterja i mi smo završili prvo u ono pokraj Krška u kojem i nema baš nešto za vidjeti ali je zauzvrat ugodno oku radi brojnih vinograda i voćnjaka po bregima. Samostan se nalazi zapravo u selu koje se zove Drča. Stanovnici mora da su drčni ljudi :)
Shvativši nesporazum zapičili smo prema samostanu ispred kojeg se nalazi jedno etno domaćinstvo u kojem ljubazni zaposlenici objašnjavaju kako se živjelo nedavno prije svih komoditeta na koje smo navikli.
Glavna kuća, iz polovice 19 stoljeća. Ovi slamnati krovovi su naprosto fascinantni. Mi smo se priključili ekipi brucoša koja je kaskala od alkohola već u podne. Zar sam prije 6 godina i ja bio takav?
Ovaj grubijan je bio ljubomoran što mu se šečem pokraj njegovih kokica pa je počeo ko bikovi u crtićima trčkarati prema meni da me otjera.
Jedan od razloga zašto se na kontinentu u arheologiji nalaze negativne evidencije jest zato jer je sve to od organskog materijala. Zemunicu ćemo naći samo zahvaljujući drugačijoj boji u terenu radi raspadanja i prisutnosti keramike npr.
Naravno da mačke znaju koja su najbolja mjesta za odmaranje.
Nakon ovog izraza naravno da smo ju pustili da neometano nastavi čoriti.
Tako se slagala slama za krov.
Ovaj pas Riki ima 13 godina a izgleda još ko mladić.
Nakon što su se brucoši kako tako sabrali krenuli smo sa njima prema samostanu.
Crkva je jedino mjesto gdje je posjetiteljima omogućeno da cirkuliraju.
Ako koga zanima kratka povijest reda i kartuzije.
Kontrafori koji raspoređuju težinu pošto gotika ima tu tendenicju da ide u visoko.
Na samom ulazu se mogu čuti crkveni korovi iz kazetara što daje jednu mističnu atmosferu.
E sad ne znam dali je to potpis klesara ili oznaka koja određuje mjesto na kojem mora biti postavljen blok.
Ključevi na svodovima imaju simbole ili grbove celjskih grofova.
Ova gotička crkva je nedavno restaurirana, iako se freske ne mogu vidjeti svodovi su poslastica za oči.
Prikaz samoga nepoznatog arhitekta...
Nakon što smo pogledali odličan filmić iz '84 "Molitva nije gotova, tišina nije utihnula" još smo i došli ispred ulaza u sami samostan u nadi da ćemo slikati sa prozora jednog od tih malobrojnih bijelih fratara. Na ogromnoj površini ima ih samo 11 tako da ne znam kako to oni uspijevaju održavati ali pretpostavljam da imaju vanjske suradnike. Navodno imaju zavjet šutnje i smiju govoriti samo 4 sata tjednom. Što ako vam brat divani samo mađarski? Fratri su visokoobrazovani i moraju znati po nekoliko jezika tako da vjerujem da im to nije problem.
Zapamtio sam je površina ograđena sa 2600 metara perimatralnog zida kojeg je naravno zabranjeno preskakati.
A ovo su proizvodi kojima se frati autofinanciraju. Moram pohvaliti da su im vina kvalitetna i butelja košta samo 2. 90 evra što je jako isplativo. Sljedeći put idemo po vilijamovke...