Brežice by me
Privremeno sam u hostelu u čijem se skuplja sav mladi svijet ovoga grada tako da se ne mogu požaliti. Imam 6 kreveta u sobi i ako mi se hoće mogu spavati svakog dana na drugom. Sve dok se ne pronađe neki trajni smještaj u kući ili stanu. Imat ću i cimera/kolegu.
Park u kojem se skuplja gorespomenuta omladina.
Hostel u pozadini, nastao od bivše vojarne.
Stablo je postalo dječja igraonica..
Vodotoranj je prepoznatljiva vizura Brežica.
Kao i Grad.
Cijeli je grad pod restauracijskim obnavljanjem tako da možemo posvuda vidjeti skele na fasadama kao i u samom dvorcu.
Bilo mi je nekako drago vidjeti sjećanje na združeni ustanak hrvatskih i slovenskih seljaka.
Dvorac je jako dobro očuvan. Čim uđeš kreću freske, evo ovo je za Tonia ako čita.
Ekipa si je malo popila, gle što su veseli.
A onda malo o Keltima
I malo predmeta iz svakodnevog života koje su pokapali zajedno sa pokojnikom.
Ogrlice, torquevi, fibule...
Ovaj nije bio na šoferšajbi jednog Jaguara :)
Red za oružje koje je označavalo socijalnu pripadnost i stalež.
Kelti su bili vrsni kovači i dobro su obrađivali metal.
Ovi dugi mačevi nisu prigodni za borbu u formaciji kao recimo rimljani koji su do kasne antike imali kratki mač (gladius) koji je ciljao na to da ubode a ne sasječe.
Rekonstrukcija groba.
Žvale za konja pronađene u jednom grobu. Naravno i konj je bio simbol višeg staleža.
Vedute iz 1700. Uvijek iste šablone, ljudi se šetaju po prirodi, u daljini grad ili ruševine, dječak svira frulu i sve je tako idilički bukolično. Sjećam se da je u jednoj knjizi o povijesti umjetnosti rečeno kako je idiličnost bukolika moguče samo u urbanoj sredini koja si zamišlja kako je lijepo ratarima i pastirima u prirodi koja je samo za uživanje. Ti aristokrati koji su to mislili uglavnom nisu morali tjekom života mrdnuti prstom da si nabave neku hranu.
Etnografski dio. Ovo je isto ko i danas kad i mi stavljamo sušiti tanjure nakon pranja.
Nije baš neki bogati doručak.
Veseli kutak.
Kolo za keramiku na talijanskom se zove tornio. Znači sa nogama si činio da se cijela konstrukcija vrti.
Vreteno čeka svoju trnoružicu.
Tkalački stan
Zar nije bizarno da se nisu mogli sjetiti odmah postaviti dva kola iste veličine? Lako biti general nakon bitke, ovo se može gledati kao jedan korak u evoluciji razmišljanja.
Sava prema Hrvatskoj
Krka, kažu dečki iz mjesta da oni ne trebaju antibiotike jer se kupaju u njoj.
Gora Šentvid, stalno pomislim na Rijeku pošto je Vid zaštitnik.
I napokon okrepčevalnica gdje sam okrijepio sa čevapima i šopskom salatom. Svakako preporučam. Ovdje vodim prijatelje koji će mi doći od doma.