Pompei (II)
Nakon poduke iz seksualne prošlosti počela je padati kiša kako ne bi nikad zaboravio ovo razgledavanje.
Ušli smo u forum sa sjeverne strane.
Forum je bio okupljalište, mjesto gdje se događao javni život, javni interes, sjedište vjerskih i političkih institucija poput tribunala ili hrama kapitoljske trijade.
Nekadašnji portikati, danas možemo samo zamišljati kako je sve to izgledalo, ja si kirurški pred očima maknem sve te turiste hehe. Pompei (zapravo Pompeii na latinskom) nisu imali naročito sreće pošto su 17 godina prije erupcije (znači 62 AD) doživjeli potres tako da je grad za vrijeme finalne katastrofe još bio under construction.
Kolege na forumu drže ogormna skladišta prepuna amfora
ali i tužnih kalupa onog što su nekoć bili ljudi.
Kako ne osjetiti samilost?
Žrtvovali su se uglavnom prasci, ovnovi i bikovi. Miris je išao božanstvima u nosnice a fino meso ljudima. Nije loš taj deal.
I onda malo čekat u atriju ovog domusa i slušat kako kiša pada u impluvium.
Izvan gradova su se nalazile nekropole i to uzduž cesta, ova je izvan vratiju za Hercolanum.
Ovdje smo stali neko vrijeme pričekat ako će prestat kiša jer Toni je imao šuškavac dok sma ja to rješavao kosom.
Villa dei Misteri 800 metara izvan grada. Lijepe su mi ove kolone od opeke koje su bile požbukane da glume mramor.
Mokar ko miš..
Cave canem, poznato?
Sa ovakvim uzorcima, kao klinac, sam uvijek maštao da sam u labirintu.
Boje su tako žive i dan danas. U freskama iz 1700-1800 možemo primjetiti ovakve preuzete uzorke.
Razvedrava se a pada, pa ne pada, pa pada, pa ne pada, pa pada.
Ovu sam mislio nasloviti Pingu ide prema Vezuvu.
Iznad kazališta.
Odmah pokraj stoji jedan omanji odeon gdje je jedan amerikanac osjetio potrebu da pjeva O sole mio pa smo mu pljeskali jer nije bio loš.
Palestra.
Ovo je mjesto sve bilo puno nauljenih golih muškaraca koji su se ovdje razgibavali, već vidim kako se ženama u ovom trenutku šire zjenice.
Mitološka scena ali mi ne pada na pamet koja bi to mogla biti.
Trebalo bi pitati Heladu.
Nevjerovatno mi je kako si je Winckelmann u svojoj Geschichte der kunst mislio da su vrhunac antičke umjetnosti bijele statue a čak su i one prštile od boje.
Non stop se čini ko da će prestat padat.
Naprosto je nevjerovatno koliko takav gradić može ponuditi arheologije, što bi bilo tek sa glavnim gradovima.
Moderni Pompei i odlazak za Paestum no tada nam se pojavio problem sa autom i ovaj je krenuo raditi na 3 cilindra što nam je uvelike označilo daljnji tijek putovanja.