neverinov blogneverinov blog

Laž radi koje su svi klicali


Image and video hosting by TinyPic



Ova je priča trebala startati sa fotografijom jednog momenta ali kako je aparat kod sestre u studenstkom domu morat ću se snaći i bez nje da priopčim atomsferu iz jednog događaja.

Ali ću staviti jednu lijepu sa juga Istre.

Bili smo ovoga puta na fešti mladoga vina "belice" u Kastvu na trgu svete Jelene gdje smo se nalaktili na mobilni šank i naručili nekoliko litara bijelog. Kad smo već postali poletni, Franjo, jedan od nas, se zaželio pjevanja sa bine. Kako to biva u zadnje vrijeme na svakom izlasku sa binom, on je taj frajer koji je ukrao mikrofon pjevaču i nije se skidao dogledno vrijeme. U Novom Vinodolskom smo mu svi pljeskali na izvedbi i navijali za njega ko da nastupa na nekom supertalent showu. O Fužinama ne trebam ni govoriti da je pobro lovorike..

Kako je ovoga puta bina isto bila dostupna za liričku intonaciju, glavni lik naše priče je otišao pitati za dopuštenje da pjeva ali su mu ovi odbili pa se vratio k nama vidno uzrujan. Kako to biva kod njega, meštra za pričanje priče, dosjetio se jedne sitne laži kako bi mu moglo biti omogučeno već sad tradicionalno pravljenje štimunga sa bine, čovjek to doista voli, šta ćeš. Kako bi rekla moja baka, sve je dobro ako te to tjera ća od ulice gdje se ljudi "skitaju" i "piju".

Franjo je objasnio da želi zaprositii curu na što su organizator i bend bili oduševljeni super štimungom koji dešava tjekom takvih događaja.

Svaka čast Katarini što se nije povukla i pristala je na malo lažnog spektakla radi puno smijeha pa je sa Franjotom plesala valcer dok su ljudi oko njih stajali, pljeskali, gledali, oduševljavali se. Na kraju je sve bilo na mkrofonu kada je Kata rekla sudbonosno "da" na što je publika pala u trans i svi se raspekmezili kao da se radi o nekoj turskoj sapunici a ja se nisam mogao prestati smijati koliko jedan čovjek, sa svojom moći uvjeravanja, može stvoriti magiju iz ničega. Malo lažnih informacija i svi su doživjeli tu prošnju kao realni fakt. I baš bi volio znati, ako je netko vidio taj događaj kako ga je zapamtio. Meni je bilo urnebesno, a onda sam se izgubio u moru ljudi, ali to je već za neki drugi put


Ovo je priča za one dane kada mi zatreba smijeha



Post info
09.10.2010. (11:41)
33 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Arhiva >>