Ostia (3. dan)
Ostia, rimska luka, strateške važnosti, za sam Rim, tuda su stizale nezamislive kulturne novosti iz različitih djelova carstva do samog žita, uglavnom iz Egipta i Konzularne Afrike (2/3).
Mnogo stoljeća.
Profesor sa kojim je fora skršit koju litricu crnog vina (onaj desno) i prof. Rinaldi,(ovaj ljevo) bivši učenik naše profesorice iz Antičke arhitekture. Moram kazati da ga je dobro istrenirala. Malo smo ju zajebantski špotali tijekom pauze za ručak.
Domus. Fora mi je što su imale pet katova, kaže profesor da nema baš neke velike razlike između domus urbane i insulae. Razlika je u tome da oni koji koji su imali manje para su živili na vrhu pa bi im krov prokišnjavao. A onaj imučniji je češkao stražnjicu na dnu.
Kod nas je obrnuto. Ne?
Unutrašnjost domusa. Kao što se može vidjeti, bila je oslikana a negdje su vidljive štukature sa amorima. Ludilo su ti Rimljani.
Mozaik sa kukastim križevima u domusu. Jako simbolički pošto je u toj kući bio prisutan jedan mitrej.
Opus musivum. Detalj
Opus sectile. Za razliku od mozaika koji je napravljen od mramornih kockica (od stakla kao i zlata) opus spicatum je napravljen sa mramornim pločicama. Ovaj mi je nekako zanimljivim jer je impregniran ideologijom koliko i povješću (koga zanima, Bianchi Bandinelli je napisao dobru knjigu o kasnoantičkoj umjetnosti).
Svodovi unutar domusa. Još su primjetljivi držači od bronce (grappe di bronzo) a to nije baš često pošto je srednji vijek pojeo broncu i ostale metale.
Rimljani su imali na raspolaganje svježu vodu u kućama hvala olovnim cijevima. Voda se nije naplačivala. Osim ako je neki privatni građanin zatražio vodu radi nekakvog biznisa. Eh da i urbane legende da su se trovali olovom nemojte slušat.
Kao i kod tegula neke cijevi imaju žig fabrije pa to pomaže uvelike dataciji. Ove su iz 2. stoljeća n.e
Moja grupa sluša profesora dok ja švrćkam solo po starinama
Tabernae. Izgleda poznato jelda? Mjesto gdje si mogao naručit neki bokal vina i usput prizalogajit nešto. Ja sam se nekako istinktivno nalaktio na šank čim sam ga vidio.
Mali opis onog što se jelo.
Forum, trg političkog značaja gdje su se obavljale sve civilne i religijske funkcije.
Mislim da je hram Jupiteru (svi znaju onu "Što je dopušteno Jupiteru, ...")
Zidovi Ostie su građeni tehnikom opus reticulatum (tojest sa kamenim rombovima koji su izduženi na jednoj strani da bi se bolje primili sa maltom, zove se tako jer izgleda kao mreža) i u ovom slučaju zajedno sa gornjim ravnim ciglama čini opus mixtum. Nagledao sam ih se u knjigama do boli pa sam se osjećao pozvan da ih slikam.
Vesela strana grada. Javni wc-i sačinjeni od mramornih ploča sa kanalom kojem protječe čista voda. Spužvica za brisanje stražnice je koštala neku siću. Tako kažu izvori.
Ovo je služilo za drobiti žito kako bi se dobilo brašno, oni utori su tamo kako bi se stavili dva magarca da obavljaju prljav posao.
Domus sa kipićima Amora i Psihe (u intimnom trenutku)
Rapsodija mramornih pločica
Serapeum. Hram boga Serapisa, mješavine Zeusa i Ozirisa koji su stvorili vladari helenističkog Egipta.
Mitrej (nadam se da se tako zove na hrvatskom) tojest svetište istočnom solarnom bogu Mitri (koje su obožavali legije smještene u Siriji i Mezopotamiji) u činu kada ubija zlo (simboliziranog kao bika). Vjernici su, čini se, jeli nekakve halucinogene gljive iz Indije i padali u trans. No dobro, oni koji su slavili Dioniza nisu razvodnjivali vino pa su i ovi imali svoje raskalašene trenutke (vidi na atičkim vazama).
Kazalište. Čuje se svaki minimalni zvuk.
Još jedan mitrej (u Ostiji ih je nađeno 12 zasad.. a tek je iskopana jedna trećina grada). Ona mobilija za strpat svijeću unutra me neodoljivo podsječa na mašinu za veš.
Na povratku dočepali smo se meni najdraže zgrade u doba rimskog carstva, Pantheon sagrađen za vrijeme Augusta dao ga je sagraditi Marco Vipsanije Agripa, jako vezan uz cara. U Hadrijanovo doba biva restrukturiran i takvim ga imamo zato jer je bio pretvoren u crkvu. Njegova je kupola arhitekstonsko čudo, ne puca već skoro 2000 godina dok isto ne možemo reći za kupolu Aja Sofije ili za onu u Firenci ( Santa Maria Novella, od Bruneleschia). Unutrašnjost je još strašnija (napravljena da impresionira) jer se osjećaš kao mrav a da se popneš na samo jedan metar visine nastaje optička varka i zato su na toj visini bili smješteni kipovi božanstva, da se pare višima).
Tijekom restrukturacije Hadrijan nije mjenjao natpis
Ogroma kupola od tankog ali čvrstog vapnenca
Najprestižniji mramori iz svih kuteva carstva
Nemoguće ga je fotkati od vrha do poda, to me podsjeća na dugu čiji se luk ne može uhvatiti u cijelosti objektivom. Jedini peh svega je što ima previše ljudi unutra koji krešte, fotkaju pa ti razbijaju onaj pravi dojam kakva je trebala biti atmosfera.
Večer u Transtevere. Srednjevjekovni kvart. Kaže profesor da podsjeća na Montmatre