Rim (1.dan)
Nisam uspio nikako zaspati noć prije od uzbuđenosti (iako mi je ovo sve zajedno jedno deseti put da idem u Rim) i straha da ću prespavati oba alarma koje sam si postavio pa nisam bio nešto pretjerano dobre volje kad smo krenuli ponedjelkom u 6 ujutro Eurostarom za Rim. Samo putovanje je inače trajalo 6 sati i prošli smo kroz Mestre, Ferraru, Bolognu, Firenze ali ja se toga ne sjećam jer sam zaspao ko cok tako da imam dojam da je sve skupa trajalo nekih pola ure.
Stigli smo točno u podne u Termini, ogromni željeznički kolodvor povezan odmah sa podzemnom, svakakvim butigama i izvana sa željezničkim kolodvorom. Dobili smo dve ure slobodnog vrimena da ostavimo torbe (oni u hotel a ja kod stričeva) i poručamo sa dogovorom da se nađemo ispod Kostantinovog slavoluka odmah pokraj Koloseuma sa planom da pohodimo Foro romano (rimski forum)
Foro romano sa svim važnijim zgradama i monumentima (inače ono što nam je ostalo od foruma je uglavnom od 9.pr.Kr, pošto je od tada datirano zadnje popločananje sa time što je večina toga iz III.stoljeća poslje Krista)
Imi - kolegica polutalijanka poluegipčanka, ima ono nešto zar ne? Uglavnom sam se družio sa njom i Eleonorom
Eleonora - cura jednog mog frenda (arheologa a šta drugo) iz Rijeke. Ima 188 cm visine tako da sam nju koristio, kad bi zalutao negdje, kao signal da pronađem svoju grupu.
Profesor podrijetlom iz Firenze, prof. Casari predaje rimsku arheologiju u Trstu i Udinama. Ja nisam toliko morao mariti za onim što govori pošto mi je problematika dosta jasna (jer volim antiku) a i zato jer sam prošao ispit kod njega prije dve godine.
Kostantinov slavoluk koji je senat dao izgraditi nakon njegove pobijede 312. n.e nad Masencijem. Vratit ću se na njega jer je važan što se tiče povijesti umjetnosti.
Moja grupa čeka da svi dobe besplatne ulaznice. Naišli smo taman na 2762. rođendan (naravno fiktivni) grada Rima pa su zato ulazi bili besplatni a nevečer su se održavale igre svijetla i vode.
Titov slavoluk koji je Domicijan završio pošto je Tito vladao samo tri godine (79 - 81 n.e), možemo primjetiti slavnu menoru iz Hrama u Jeruzalemu kojeg su rimljani opljačkali nakon opsade grada u kojoj su bili uključeni Vespazijan i njegov sin Tito, vrsni generali i buduči carevi nakon pada Nerona i neuspjelih pokušaja da postanu carevi Galba, Oton i Vitelije (69. n.e takozvana godina četri cara). Frizovi slavoluka su zanimljivi pošto se uviđa poimanje perspektive kod vojnika koji prolaze kroz slavoluk. Na drugoj strani je sama apoteoza cara Tita simbolizirana orlom iznad cara koje će ga odvest na nebo i time pretvorit u boga.
. 
Nisam se baš mnogo zadržao kod ovog slavoluka tako da sam nestao na neko vrijeme u potrazi za wc-om pošto je postalo gadno. Naišao sam na neku zgradu na kojoj je pisao "Sovrintendenza archeologica" pa sam tamo tražio razumjevanje kod kolega ali nije je bilo. Morao sam stajati u redu za wc sa još 20 turista iz Ekvadora a puštali su nas dva po dva. Ja sam se upoznao sa jednom curom u međuvremenu koja je mislila da sam englez na što sam se ja zgrozio i objasnio pa se sva razveselila jer da će ovog ljeta provesti praznike kod nas. Dobar izbor rekao sam joj a onda potrčao unutra jer mi je krulio želudac i izbijao zno na čelo od muke, bez obzira što su trčali za menom neki stražari i zatvorio se u wc.
Nakon cijele te drame izgubio sam grupu koja je krenula naprijed svojim putem pa sam odlučio malo prošvrljat solo.
Hram Faustine i Antonina (carica i car 138-161 n.e) kako kaže sam natpis. Na početku je bio namjenjen samo Faustini ali su dodali Antoninovo ime nakon njegove smrti. Hram je etruščansko-italički pošto je ima visok podium i stepenice do ulaza a grčki hramovi su imali samo tri stepenice. Osim toga stupovi su pristuni prije ulaza dok su u grčkom hramu kolone svuda okolo.
Ova cura mi je pomogla kratiti vrijeme dok sam čekao svoju grupu. Branila je turistima da ulaze u prosto gdje su bila u tijeku arheološka iskopavanja. Kada saznaju da sam iz Hrvatske svi imaju potrebe da mi kažu da je lijepa zemlja a ako nisu bili da su bar čuli od prijatelja. Ja sam klimao glavom i gledao u njene crne oči.
Masencijeva ogromna bazilika od koje je ostao sačuvan samo jedan brod a i taj ogroman i pokraj njega hram koji je Masencije dao podignut za preranu smrt svog sina Romula. Inače Masencije, iako uzurpator, je zadnji car koji je je Rimu gradio kao da je glavni grad pošto kasnije Kostantin Rimu oduzima dostojanstvo carskog grada i seli ga u Kostantinopol.
Izložba posvečena dinastiji Flavijevaca u Kuriji (Curia Hostilia - inače ovdje je sjedište senata iz doba Dioklecijana)
sa kipovima tri cara: Vespazijana i njegova dva sina Tita i Domicijana.
Mjesto gdje je bio oltar Pobjedi (Victoria ili Nike) koju je instalirao Oktavijan i koju su 384. n.e kršćanski senatori u vrijeme Valentinijana II maknuli i potakli kritiku poganskih senatora među kojima poznati orator i prefectus urbi Quintus Aurelis Symmachus. Njegov poznati odgovor o razlozima zašto zadržat taj oltar je bio pun tolerancije ali kršćani ga nisu baš previše šljivili kao u prošlosti prije kada su rimljani bili netolerantni prema kršćanstvu. A odgovor mu je stvarno na mjestu:
Moramo priznati da sve religije imaju zajedničku bazu. Svi gledaju iste zvijezde,samo jedno nebo nam je zajedničko, samo nas jedan svemir okružuje. Kakve veze ima ako svatko traži istinu na svoj način? Ne može se sljediti samo jedan put kako bi se došlo do tako velike tajne.
Relatio de ara victoriae
Frizovi postavljeni u Kuriji. Ova pokazuje kako se za vrijeme cara Trajana uz njegovu naredbu zapalila cijela jedna arhiva sa dugovanjima građana prema državi.
Istitutione alimentaria. Trajan je uspostavio način da se italička siročad nahrani i obrazuje kako bi jednog dana imala posao u državnim službama. Namaknuo je jedan posebni porez u državi namjenjen baš za tu djecu što je po meni odraz velike mudrosti.
Slavoluk Septimija Sever,a koji dolazi na vlast (193-211 n.e) prikazuje rat između rimljana i Parta (Perzijanaca). Kao inspiracija majstorima je poslužila Trajanova kolona koja je remek dijelo umjetnosti i političke propagande.
Colonna Traiana. Postavljena na Trajanovom forumu između latinske i grčke knjižnice, prikazivala je invaziju buduče rimske provincije Dacije. Strup je važan jer obiluje detaljima vezanima uz svakodneni život, rat, opsade, gradnje tvrđava i mostova pa sve do nekih dirljivih trenutaka poput razgovora između cara Trajana i njegovog savjetnika Lucija Kornelija Sure ili samoubojstvo preostalih dačana koji su radije izabrali smrt nego ropostvo do zadnje scene gdje preostali dačani idu u ropstvo i zadnjim pogledom prate vlastitu zemlju.
Kretanje vojske iz Brindisiuma u neku dalmatinsku luku
Preteča modernih trgovačkih centrova, Mercati di Traiano, na dve etaže, prostrani i puni svijetlosti izgrađeni u usjeku brda kojeg je Trajan dao rezat. Njegov arhitekt koji je projektirao i veličanstveni most na Dunavu, sada vidljiv samo na kovanicama, je bio genjalni Aolodor iz Damaska.
Za kraj jedan moderni mozaik koji se nalazi u podzemnoj kojom sam se svaki dan vozio amo tamo do dogovorenog mjesta i do stričeva. Tog dana nisam imao force za izlazak pa sam nakon dobre tople večere zakrmio u sobi koju su stričevi namjenili.
Eto.. za početak. Nadam se da nisam bio dosadan i da sam manje više objasnio barem bolje od nekog vodića (koji btw mnogo izmišljaju) jer sam ja ipak učio ove stvari na faksu. A sad na Krk i roštiljadu jer frend ima rođendan! Budite mi lijepo pozdravljeni i uživajte u ovom sunčanom danu.