Svašta, osim pisanja eseja
Odavno sam shvatio kod sebe da sam najbolji kada me vrijeme stjera u kut i kada nemam druge nego krenut učit ili past ispit. Nema šanse da ja krenem nešto činit ranije. Ionako to nema smisla jer se željezo kuje dok je vruče a učiti nešto tjednima prije ispita nema smisla jer ću ionako sve zaboravit. Znam da je sve dobro kada noć prije ispita dovršim knjigu do zadnje stranice. Onda nema više vračanja pogleda u bilješke, što sam naučio naučio sam i nema smisla da se krene opet listat isponova. Uostalom ja volim povezati logično stvari u knjizi a ne bubati na pamet. Ipak to činim prvenstveno za sebe a ne samo da bi formalno prošao ispit.
I tako osjećam da se vrijeme zajebancije bliži kraju i da ću morat počet pisati o hidromehaničkim sposobnostima rimskog akvedukta Biba-Jader a i to je moralo biti zgotovljeno do Uskrsa. Sljedeči tjedan ću vjerovatno morat predat neke dve-tri stanice.
U petak 15. maja moram pak predati esej iz Rimske povijesti vezano za tehnologiju i objasniti (nitko me nije tjerao da si izaberem baš tu temu) zašto u Antici nije došlo do industrijske revolucije hvala aplikaciji parnog stroja. Imam već neke ideje u glavi ali mi se nikako to neda prenjeti na papir. Pa da mogu 21. maja uživat na Depeche Modeu.
Ajmo dalje.
E sad se i ova iz srednjevjekovne povijesti prisjetila da si možemo uzeti nekakvu temu za esej i stvarno ne znam o čemu bi mogao pisat jer nisam toliko za podovima, mozaicima i njihovim podlogama da se sunovrato raspišem u divljenju istih. U svakom slučaju uzet ću si mozaike iz Poreća ili bi mi bilo još draže bilo pisati o mozaicima koje sam vidio na fotkama jednog restauratora koji ih je slikao na Lošinju. Mislim da ću ići linijom manjeg otpora jer o Eufrazijani postoji bogata bibliografija.
Osim toga koristim svoje dragocijeno vrijeme kako bi radio bilo šta osim da krenem sa tim prokletim akveduktom. A znam da bi se osjećao na miru sljedečeg tjedna kad budem tumarao po Rimu i divio se meni najdražoj zgradi na svijetu (Pantheonu) da sam bar nešto napravio u vezi faksa.
Idem večeras kod prijatelja na rođendansku proslavu za koju sam zamolio mamu da me nauči spraviti kocke od sira koje sad već čekaju u frižideru svoje posljednje trenutke.
Tata je lud inače za Reporterima i ove subote je bila tema o Makedoniji i njenim problemima sa večim susjedom koji osporava njeno ime.
I sad gledam ti ja te prosvjede u Solunu i Ateni gdje se diglo preko milijon ljudi sa trasparentima poput sljedečeg:
First lesson for the world: Macedonia is greek from 5000 b.C
Nevjerovatno me živciraju pokušaji manipulacije s povjesnim argumentima a to desničarima nekako uvijek najbolje ide pošto imaju nelogičnu logiku i svršavaju na zvučne parole. Jel te ljude treba posjetiti da ako ćemo se igrat istim njihovim oružjem onda možemo slobodo zahtjevati da se Grčka vrati pod Turskom iz isto tako povijesnih razloga?
Tako isto Crkva u nas zahtjeva (zapamtimo da se oni brinu za duhovno i zaziru od materijalnog) da joj se vrati nacionalizirana imovina jer eto prije pedeset godina to i to imanje, taj i taj dvorac su bili od Crkve. Pa čekaj malo, ako ćemo krenuti tom logikom onda bi se mi trebali iseliti i prepustiti zemlju Rimljanima koji bi isto iz povijesnih razloga trebali vratiti sve što su konfiscirali Ilirima a oni bi isto tako trebali postupiti sa preindoeuropskim populacijama koje su prije njih obitavala ovim podnebljem.
Zar nije to logično?
I ovaj post je samo pokušaj odugovlačenja ali radije idem pisati taj famozni esej o hidraulici jerbo sam se malo i naživcirao hvala glupom nacionalizmu. Pa da mogu poslje na rođendanu popit pivicu na miru kako Bog zapovjeda.