Slučaj Eluane Englaro
U zadnje vrijeme (što radi ispita, posla i vlastitih problema) ne uspijevam pratiti što se dešava u novinama i na televiziji, a istini za volju, nije niti da mi nedostaje. Ali ova vijest je tražila moju pozornost jer se prvenstveno radnja zbiva u Udinama (gdje studiram) a i moji roditelji i nona prate ovu situaciju i sipaju svoje zaključke ravno meni pred nos. Naravno moja nona kao takva, konervativna kakva jest, formirala je svoje mišljenje o svijetu prije 30 godina i nema šanse da ga napusti kakve god argumente da joj podastriješ. Moj otac misli kao nona a jedino je moja mama inovativnijeg razmišljanja.O čemu se radi?
Eluana Englaro je ušla u duboku komu 1992 godine nakon što je doživjela saobračajnu nesreću. Znači, to je osoba koja je sa 22 napunjene godine skončala u komu iako samostalno diše. Otac koji je u prvoj liniji najviše i propatio zbog toga što se desilo njegovoj kćerki, želi joj dopustiti da umre. Zbog ogromnog djela javnosti koji se tome protivi predvođen (a kome drugim nego) Vatikanom koji čak i takvo stanje kojim je vođena Eluana (da ne kažem da "vodi) smatra vrstom "života".
Beppino Englaro je radi toga morao muku mučit sa sudovima dok nije pobjedio na Corte di Cassazione (ono što je za nas Ustavni sud) sa dopuštenjem da mu kčer prestanu hraniti i dopuste joj da umre na miru. Iako je pobjedio problemi i dalje traju jer Katolička Crkva ima ogromnu moč u državi. Nemojmo se zavaravat da se samo kod nas ponašaju kao šerifi.
Jučer sam na talijanskoj nacionalnoj televiziji pogledao vjerski program posvečen toj problematici. Ne treba ni spominjat da su svi sudionici tog programa bili za to da Eluana nastavi vegetirat pošto je to ipak emisija posvečena katolicima u Italiji. Oni vrte zadnju riječ i nema tu prostora nikakvoj opoziciji. Tako da sam jučer imao tu privilegiju pogledat kliniku, kraj koje prolazim svakodnevno kad idem prema faksu, ispred koje su bili okupljeni svi oni koji se protive da se Eluani dopusti da umre u miru i to papagajski ponavljajuči o svetosti Života. Sve to dok se po vagonima talijanskih željeznica u Udinama smrzavaju beskučnici po zimi na primjer.
A svetost njihovog života? Bit će da je momentalno zaboravljena.
Čujte šta kaže Ennio Cardinal Antonelli, predsjednik Crkvenog Vijeća za obitelj:
Kada se priča o ljudima iz Crkve očekujemo od njih barem (kad već parazitiraju na državnom proračunu i elemozinama) da su obrazovane individue zar ne? Ali izreč ovakvu glupost koja je kap u moru pizdarija onog što su izrekli prijašnji i sadašnji pripadnici klera tjera me da mjenjam mišljenje. To su neobrazovani ljudi i čast iznimkama koji kao takvi imaju status crnih ovaca u očima naših dušebrižnika.
Kako da ja takvim zadrtim ljudima dopustim da jednog dana brinu o duši moje djece?
U slučaju da dođe sam Isus Krist i kaže nesretnoj ženi: "Eluana, ustani i hodaj", to se neće desiti jer iako se probudi treba se sjetiti da nije hodala 16 godina i da su joj mišići atrofirali iako su joj vjerovatno davali električne stimulacije (kaže moja mama). U tom slučaju Eluana će se probuditi u jednom svijetu starijem za 18 godina. Počevši od ljubavi, prijatelja, obrazovanja, roditelja.. koliko toga bi trebalo popravljat, hvata konce i počet shvačat. Ona bi sad imala 40 godina!
I to ako se ikad probudi iz kome danas recimo.
Da stvar bude još gora "prosvjetitelj" Silvio Berlusconi je htio provuči jedan dekret (skrojen baš sa ovaj slučaj) kojim bi forsirao daljne vehetiranje iako je njen otac pobjedio na Ustavnom sudu. Nije on to učinio iz humanosti nego zbog jeftinih političkih poena kao i sa esulima. Giorgio Napolitano, predsjednik Italije odbio je potpisat dekret i tako je otvoren (još jedan u nizu) put konstitucijonalnoj krizi u zemlji.
Naposljetku, nije li Eluanina obitelj zaslužila malo mira iz ove nočne more koja predugo traje? Kao da oni neće nastavit patiti, a oni već pate 16 dugih godina a Katolička Crkva i javnost se priključi u raspravu samo tu i tamo. Kada zatreba njima i za njihove religijsko-političke svrhe.
Uostalom sama Eluana je u ocu rekla da ne želi vegetirat u slučaju ako joj se ikad takvo nešto desi i mislim da bi se njena želja trebala poštivat. A to je rekla ocu jer je slučaj htio da se njezin prijatelj našao u istoj situaciji dve godine prije.
Eluanin otac kaže da mu je kćer žrtveno janje Hipokratove zakletve, bolničkog protokola i sudstva.
U srednjoj školi su me pitali koje sam vjere. Rekao sam im da sam katolik ne praktikant i kritičar. A sada ne mogu više reći ni to. Odbijam biti dio takve zatucane zajednice koja se protivi čak nečem elementarnom poput korištenja kondoma. Nek apstiniraju pa neće dobit sidu! Ha! Da nije tužno bilo bi šaljivo.
Jeste li svjesni koliki je mali korak (veliki za Crkvu) postignut time da se Ivan Pavao II složio sa donacijom i transplatacijom organa?
A negativnih primjera ima mali milion i zgadio bi mi se život nabrajati ih. S toga ja ću se deklarirati kao poganinom. Nije ni to nešto loše. Riječ paganus znači jednostavo "onaj koji je sa sela" zato jer se krščanstvo lakše probijalo u gradskim sredinama nego u selu (pagus) gdje su ljudi još stolječima štovali drevna božanstva i prirodu. Ja ionako planiram jednog dana živjeti na selu.
Uzimam si prigodu da napišem ovdje svoju volju ako se tako nešto desi i u mom slučaju. Ja ne bi htio nastaviti sa takvim ne-životom i priuštiti svojoj obitelji pakao na zemlji. Grozim se same pomisli na takav slijed događaja.
I naravno, prepustiti svoje organe onima kome treba za nastavak života, onako da pogodim dve muhe jednim udarcem.
Ako nam nitko nema pravo govoriti kako da živimo isto tako nam nitko nema pravo govoriti kako da umremo.
Što bi vi za sebe u ovom slučaju? Baš me zanima..
Ps. za one koji razumiju talijanštinu nek si malo pogledaju ovu potresnu priču očima njenog oca.
A blogerici Roman tales želim zahvaliti što me ispravila jer sam naveo da je dotična osoba na aparatima a ne da samostalno diše, što je ozbiljan propust za nekoga tko želi iznjeti vlastito mišljenje o ovoj situaciji.
UPDATE
Corriere della sera
9. veljače u 20.10 sati, Eluana umire nakon što su joj otkazali bubrezi, 4 dana nakon što je prenesena u kliniku "La Quiete" gdje je trebalo doći do suspenzije hranjenja i hidratacije koja su ju držali "na životu".
Eluanin otac izjavljuje novinarima jedinu stvar koja ima smisla: "Ne želim ništa reći, želim samo biti ostavljen na miru"
Sveta Apostostolska Katolička Crkva preko Javiera Lozana Barragana (presidente del Pontificio consiglio per gli operatori sanitari - neka isprazna titula, bit će neka sinekura) izjavljuje: "Neka im Gospodin oprosti".
Baš si razmišljam ima li koga tko može oprostiti Crkvi za sve zločine počinjene u povijesti...
Talijanski Senat nakon minute šutnje je upao u svađu jer su zastupnici Pdl-a (stranka desnog centra, a čega drugog?) počeli optuživat "assasini, assasini" i to usred rasprave o donošenju zakona koji bi "zaštitio" osobe koje je našla Eluanina nesreća. Koja jeftina birtija.., tamo se deru a ovdje kod nas se izležavaju u udobnim poltronama i tipkaju na mobitel poruku neku važnu (možda ljubavnici) dok se izglasava zakon ili vodi se rasprava dal je recesija il je kriza/jel smo ustađe ili komunisti. Ma nabijem ih sa jugičem!
Nekako sam uvjeren da nije kod crkvene i političke kaste polučena nikakva poanta i da će oni nastaviti sa opskurantizmom i pomanjkanju elementarnih osječaja milosti prema osobama za koje vode kormilo države. Farsa se nastavlja do sljedečeg slučaja.
Čini mi se da je jedini normalni lik u cijeloj ovoj mučnoj priči Beppino Englaro.
Ako se nedajbože ponovi takva situacija i kod nas mislite da će mo mi ispast liberalnije društvo. Nekako ne polažem svoje nade u to.