nećublog

Radenci = radenska, čijim imenom i dalje uporno nazivam sve mineralne pa zamjerali mi ili ne.
U Radencima sam pretežno izigravala odbor za doček pred hotelom jer to je bilo najbliže mjesto dopuštenog zadovoljavanja društveno omraženih i prezrenih ovisničkih nikotinskih ovisnosti...a drugi dio slobodnog vremena drhturila sam na balkonu pazeći da dim ne ode slučajno prema dimnom dojavljivaču. Dobro, dobro, ne slušam ta gnojenja o zdravom životu...i NE, nemam namjere prestati, nikad nisam niti pokušala niti želim to. Tu imam jako razrađenu teoriju...(sve ima svoj rok trajanja, pa i ja).

Kongres? Program udarnički! Štreberski odslušala, ponešto novoga saznala, lagano ojačala ego svoj i cijelog hrvatskog školskog knjižničarstva - jer, dobri smo! ne samo da ne zaostajemo nego smo u mnogo čemu napredni, inovativni, kreativni...nekako ispred u mnogim aspektima našeg posla (očekivala sam obrnuto). Iako, neke ideje slovenskih kolega bilo bi zgodno preuzeti.

Ah, da, i svirali su nam - nijednu slovensku :))

Nisam ni ponijela fotoaparat. Kao da sam slutila da neće biti trenutaka za ugodno pamćenje...Dobro, pjenušac je bio pitak, svečana večera obilna, ali gorčina zbog nekih, drugima možda zanemarivih sitnica vezanih uz školsko knjižničarstvo, traje još uvijek... Na 35. skupštini HKD-a bilo je nekako posve dobro biti školska, na ovoj 36. već puno manje. OK, na radionici asertivnosti lijepo smo ponovili gradivo i utvrdili da je sve u našoj glavi, vjerojatno je i taj pomak samo u mojoj glavi, ali ovo je jedina koju imam...