|
I ja ću pred rudo, ali potaknuta sljedećim točkama Manifesta (u savršenom Tihomirovom prijevodu):
- Uživat ću u uzbuđenju i zabavi pozitivnih promjena i prenositi to na svoje kolege.
- Prihvatit ću eksperimentalan pristup promjenama i rado ću pri tome griješiti.
- Neću čekati da nešto bude savršeno prije nego to objavim, već ću stvari mijenjati u hodu na temelju povratne informacije korisnika.
- Rado ću komunicirati s korisnicima, bilo on-line , bilo u osobnom kontaktu kako bih unaprijedio svoju profesiju.
- Kreirat ću otvorene web stranice na kojima se korisnici mogu pridružiti knjižničarima u izgradnji zajedničkih sadržaja kako bi proširili iskustvo učenja i osigurali pomoć svojim kolegama.
- Ohrabrit ću svoje osoblje da otvori blog.
- Svojim ću aktivnostima učiniti dostojnim važnu ulogu knjižničara u svim oblicima informacijske kulture.
objavljujem ideju koju ću predstaviti na Bjelolasici
Moje 23 niti u 2.0 mreži
Ivana Vladilo
Web 2.0 tehnologija i brzi razvoj društvenog softvera nalaže nam njegovo upoznavanje, istraživanje i korištenje u osobnoj i profesionalnoj svakodnevici. Termin Knjižnica 2.0 toliko se već udomaćio u stručnim krugovima da ga, kao knjižničari i informacijski stručnjaci, ne možemo i ne smijemo zaobilaziti naročito imajući na umu da su se naši korisnici s webom 2.0 već itekako sprijateljili.
Najveći je problem odabrati!
Teško je pratiti i upoznati baš sve što se nudi. Osim kroz literaturu, samostalno pretraživanje i razmjenu iskustava s kolegama, možda je korisno na neki način usustaviti sam pregled najpotrebnijih alata i pomoći u njihovoj uporabi.
Jedan je takav program osmislila Helen Blowers iz Public Library of Charlotte & Mecklenberg County, Minessota, predstavila ga kao A library Learning 2.0 Program, a popularno nazvala 23 Things on a Stick.
S programom sam se upoznala kroz komunikaciju s kolegama na Facebooku, oduševljena komentarima iskusnih knjižničarki koje su s ushitom naglašavale da je njihovo pojavljivanje na ovom mrežnom servisu «jedna od stvari sa stika» i da s velikim zadovoljstvom istražuju društveni softver, web 2.0 i uče nove oblike komunikacije. To mi je, naravno, bio dovaljan poticaj za pronalaženje svih informacija o programu 23 Things on a Stick te za trenutnu odluku da ga pokušam provesti u svom okružju. Osobno, naime, koristim većinu mrežnih servisa s kojima se kroz program upoznaje, mnoge od njih smo već, grupa aktivnijih NETknjižničara počeli prilagođavati potrebama školskog knjižničarstva, te potrebama bolje komunikacije kako osobne tako i strukovne. Vidljivo je da se zanemarivo malen broj kolega u webu 2.0 snalazi, a ovaj bi program mogao uistinu mnoge ohrabriti, uputiti, navesti na samostalno istraživanje i isprobavanje uz odmah vidljive višestruko korisne rezultate. Nove kompetencije svakako su dobrodošle u struci koja nužno prati informacijsko-informatičke novine.
Helen Blowers dopustila je prilagodbu svog programa, jako zadovoljna idejom da se provede u Hrvatskoj, dala mi dopuštenje za slobodno mijenjanje određenih koraka i odabira alata, a kako bi prijevod originalnog naziva bio pomalo nespretan, učinilo mi se zgodnim nazvati ga Moje 23 niti u 2.0 mreži obzirom da je web 2.0 upravo mreža ispletena od brojnih niti-korisnika koji alatima pletu mrežu zajedništva i komunikacije.
Moglo bi se reći da nam svi ti servisi i sve te «novotarije» u svakodnevnom poslu i ne trebaju. Istina, bez onoga što ne znamo ponekad i možemo, ali naši korisnici znaju..., suradnici znaju... Već rečeno, moram ponoviti: koliko nudim, toliko traže! Bolja ponuda rezulat je sveobuhvatnijeg znanja, osobnih vještina, praćenja novina. Svi se oni mogu, ako znamo kako, savršeno uklopiti u svakodnevni život jedne (školske) knjižnice.
Plan rada:
Program je namijenjen školskim knjižničarima prvenstveno. Oni ga dalje mogu širiti među kolegama u školama te među korisnicima – učenicima.
Program je dio samostalnog cjeloživotnog učenja i osobnog usavršavanja.
Program ne predviđa radionice niti klasično poučavanje, potpuno je usmjeren na samoučenje i mrežnu suradnju. Kroz program se krećemo svojom brzinom, svojom dubinom istraživanja, svojim redosljedom, prema osobnim sklonostima u daljnjem korištenju. Učenje se itekako oslanja na sistem pokušaja i pogrešaka, no u svakom trenutku netko će dati savjet, uputiti i pokazati «kako» ako zatreba. Višerazinskom komunikacijom učimo zajedno.
To nije klasični e-tečaj (e-learning) jer ne koristi klasične alate za e-learning (WebCT, Moodle) nego se uči na izvoru, na internetu, mreži, samostalnim istraživanjem prema okvirnom planu i uputama.
Vrijeme trajanja:
Originalni program vremenski je ograničen. Pravovremeni završetak donosi nagradu, memorijski štapić (USB stick – odatle i naziv). Za one sporije, ponavljanja su neograničena.
U Hrvatskoj bismo mogli predvidjeti potvrdu ili uvjerenje o uspješno prijeđenom programu koje bi se vrednovalo pri bodovanju za licenciju. Vjerujem da bi to bila odgovarajuća nagrada za trud i svladavanje novih informacijskih vještina.
Koje alate upoznajemo? Koje niti uplićemo?
1. BLOG – mjesto početka, polaznik otvara svoj vlastiti blog, dodajte svoj prvi post i odaberite avatar. Blog postaje mjesto praćenja vlastitog napretka i komunikacije.
2. Web 2.0? Upoznavanje s webom 2.0 i knjižnicom 2.0. Razmišljanje o osobnoj ulozi u takvoj knjižnici.
3. RSS i News Feed – praćenje novosti s jednog mjesta
4. Fotografija, dijeljenje (Photosharing) i uređivanje. Flickr, online generatori foto-materijala i brošura
5. Komunikacija - email, IM, text messaging, Google Groups, Web Conferencing i slično
6. Dijeljenje prezentacija, ideja i kreacija
7. Suradnja – zajednički mrežni rad na svim vrstama tekstova, pr. Google Docs
8. Wiki suradnja
9. Društveno označivanje – pr. del.icio.us
10. Agregatori – pr. netvibes
11. Društvena preporuka članaka iz medija
12. Online organizacijski alati, pr. kalendar i sl.
13. Library Thing
14. Online igre
15. Projektna kalkulacija
16. Podkasting i video, pr. YouTube
17. Društvena mreža, Facebook, MySpace i sl.
18. Ostati u toku – praćenje novina
19. Online evaluacija
Za potrebe ovog predstavljanja programa Moje 23 niti u 2.0 mreži vjerujem da je dovoljno informacija. Prije početka provođenja, program zahtijeva opsežne pripreme koje bih poduzela. Treba, naime dijelom prevesti, a dijelom samostalno napisati upute, tjedna zaduženja i vježbe, još pomnije odabrati alate koje ćemo u koracima svladavati. Treba pratiti napredak i komentare polaznika, postaviti središnje informativno mjesto s kojeg će se program u cijelosti pratiti. Konačno, osmisliti najprihvatljiviju evaluaciju programa.
Iskreno se nadam da će kolege program prepoznati kao zanimljiv i koristan oblik samoedukacije, cjeloživotnog učenja i stručnog usavršavanja. Do početka, u rujnu!
|
