Kroz moje naočale
29.08.2025., petak
Kad miš i mačka sklope primirje (na moju štetu)
|
Znate onaj osjećaj kad u vlastitom domu očekujete sigurnost, mir, i eventualno nešto fino u frižideru? E pa, moj dom je odlučio uvesti element živog zoološkog vrta. Uletio miš. Ne onaj plašljivi, iz crtića, koji panično trči čim vidi sjenu — ne, ne. Moj je gospodin Miš prava faca: šeće mi oko nogu kao da smo na nekom prijmu i valjda očekuje da mu ponudim canape. E sad, tu na scenu stupa mačka. Ili bolje rečeno — ne stupa. Moja draga, inače kraljica lova na sve što se miče, ovaj put kao da glumi da je na godišnjem odmoru u ekskluzivnom resortu „Purradise Cove“ – all-inclusive aranžman s doručkom od tunjevine u krevet i osobnim službenikom koji češka bradu na poziv. Miš joj prođe ispred njuške, a ona pogleda u drugu stranu. Mislim da se čak pravila da proučava strop. Operacija Mišolovka – verzija “Haj’mo bit’ ljudi” I tako, ja — osoba koja ne može ubiti ni komarca bez grižnje savjesti — krenem u potragu za mišolovkom. Ali ne bilo kakvom. Hoću onu koja miša samo ulovi, a onda ga ja, kao pravi mirotvorac, iznesem van i pustim u prirodu. Naravno, čim sam ušla u trgovinu, shvatila sam da se svijet mišolovki dijeli na: • one koje love previše učinkovito (zauvijek) • i one koje izgledaju kao da su ih osmislili zli znanstvenici iz crtića Stojim tako pred policom i razmišljam: Hoću li ja to postati žena koja rukuje kavezom s mišom usred noći, u pidžami, po kiši… ili ću završiti držeći predavanje mački o radnoj etici? Zaključak: Miš još uvijek živi svoj penthouse život negdje u mom dnevnom boravku. Mačka je možda potpisala partnerstvo s njim. A ja idem kupiti mišolovku “za dobre ljude” i nadati se da ću, jednom kad ga uhvatim, uspjeti odraditi dostojanstveni ispraćaj miša u život izvan moje kuće. |
