°tragovi mojih koraka°

Otvorih oči. Napokon se probudih iz usamljenosti. Jednostavno, veselo poskočih iz kreveta, gnijezda mojih snova. Napokon ću ga vidjeti danas, pomislih. Jureći po kući totalno sam gubila razum. Vrijeme je toliko sporo prolazilo. Morala sam se natezati sa strpljenjem, ne bi li sklopili neki kompromis...
Izađoh van iz kuće. Na željezničkom kolodvoru sam gubila razum uz moju čokoladnu ovisnost.
Došao je vlak. Ukrcah se u njega.
Toliko sam bila uzbuđena da sam se počela gubiti. Morala sam se suzdržavati od drhtanja pred ljudima.
Pročavrljala sam sa nekim uljudnim djedicom i zatim opet... natezanje sa strpljenjem.
Vozeći se u vlaku, pokušavala sam stopiti svoje misli s nekim dalekim brežuljcima... Žutilom suncokreta i obrisima krovova kuća koji su zapeli za oči dok sam pogled dizala prema nebu. Sve me nanovo vraćalo njemu... Misli su opet pripadale samo njemu. I prolazile su razne slike prirode i staništa ljudi.
Ne znam kako je to moguće, no ubrzo je došao kolodvor gdje moram sići.
Vlak je usporavao... Ugledah njega!
Mislim da sam drhtala još uvijek na neki način dok sam otvarala vrata vlaka ili su to bili samo jaki otkucaji mog srca?!
Siđoh stepenicama... Sekundu poslije... to prekrasno biće nalazilo se samo 2 metra od mene... Izazvao mi je osmijeh na licu. Nasmijah se od uha do uha. Provalila sam neku glupu riječ kao i obično... Ne sjećam se točno šta... Nije ništa rekao. Skoro nikad ništa ne kaže. Nasmiješio se. Za pola sekunde spojile su nam se crte na usnama i nalazila sam se u njegovom zagrljaju. Opet su me dodirivale te mekane usne i stisnuo me jače...
Napokon sam ponovno dirala to lice i dijelila dio sebe s njim. Lijepo je osjećati se sigurno i smireno u nečijem zagrljaju. I ništa mi više nije bilo važno. Samo to da se opet mogu gubiti u dubokim smeđim očima i osjećati njegovu prisutnost.
Uh, kako mi je samo nedostajao... Nezamislivo nedostajao. Kako mi i dalje nedostaje.
Ovisna sam o njemu... Ali ne opsesivno ovisna... Samo ga želim češće viđati...
Jednostavno mi treba jer ga volim. Volim toliko da i nije bitno što se nekada ne slažemo u svemu. Uživam u našim razgovorima. Uživam kada mi govori na koji način razmišlja o nečemu. Volim kako razmišlja. Volim kako dodiruje. Divno.
I više ne mogu zamisliti kako bi funkcionirala bez njega u životu...
Dijelimo iskustva i stječemo zajedno nova iskustva. Mi odrastamo zajedno.