Nakon 4 mjeseca i nešto sitno napokon sam u google utipkala blog.hr (srećom nisam zaboravila lozinku) i ušla u ovaj mali dio mog života kojem dugo nisam posvetila vremena. Žao mi je... Većinom nije bilo vremena zbog škole, naravno, a možda i zato što sam bila preumorna, prelijena ili pre-bez-inspiracije... Sad sam tu.
Praznici su počeli, meni ne baš uobičajeno - ljenčarenjem, već odrađivanjem dvotjedne prakse. Moram stjecati radne navike (ah). Ovih mjeseci uživala sam čitajući Sumrak, Mladi Mjesec, Pomrčinu i Breaking Dawn (najbolje knjige koje sam ikad pročitala). Uživala sam i u ponovnom rađanju prirode, meni nešto najdivnije-->proljeće.
Predamnom su sada dva vruća, sparna i (nadam se) veoma zanimljiva mjeseca. Provest ću ih sa svojim voljenima. Mojim najvoljenijima! :) Neću nikamo putovati (velika kriza), neću osjetiti toplinu mora, kao prošle godine, al svakako će biti posebno ljeto; uz prisutnost najdraže mi sestrične koja dolazi iz dalekih krajeva i uz prisutnost ljubavi koja je u zraku.
Čarobno je to što smo smatrali da je čarobno, a pretvorilo se u stvarnost.
U zagrljaju dragog, slušala sam danas ptičice kako pjevaju. Vjetar mi je zadirkivao kosu, on ju je milovao jednom rukom... Druga mu je ruka bježala po mom vratu i licu, mojim rukama i leđima. Oboje smo bili umorni od radnog tjedna. Sjedili smo na klupici u djelomičnom hladu. Sunce nas je kroz sitne zrake, koje su se progurale kroz krošnju, grijalo. Prošaptali smo koju riječ. Nije bilo potrebno puno pričati, sve su mi otkrile njegove usne dodirujući moje. Pokušavala sam razmišljati o čaroliji koju sam osjećala. Ne znam dali su za to bile zaslužne ptičice ili plaavo nebo bez oblačka, sunce, vjetar, njegove ruke i usne, emocije koje sam osjećala prema njemu ili jednostavno sve to u paketu.
Mazio me, što me uspavljivalo, i ne znam koliko je to sveukupno trajalo, nisam imala osjećaj za vrijeme. Pokušavala sam se uvjeriti da je sve stvarnost. Stvarni svijet koji sam pronašla i koji mi pruža sreću.
Čini se kao da nije sve slučajno. A i ne trebam dirati tajnovitost sreće. Važno da traje . . .
Ljubav je moja atmosfera . . .
Sreća je moj kisik . . .
|