Zašto sam počeo pisati
Svaki čovjek, pa čak i onaj koji naizgled nema što reći, u ovim burnim vremenima osjeća potrebu nekome prenijeti svoje misli i ideje, svoje mišljenje i komentare o dnevnim i aktualnim događajima. Samo se treba odvažiti i pronaći način kako početi pisati. A najbolje je to činiti na blogu koji, ionako, nitko neće čitati. Tako, ustvari, prenosimo svoje misli virtualnom svijetu, a ne trebamo se bojati da će ih netko čitati ili ne daj Bože, kritizirati ili komentirati.
Dakle,malo je oportunistički, ali najlakše je pisati o dnevnopolitičkim događajima o kojima svatko ima svoje mišljenje. Ovom prigodom moram se sjetiti slavnog Clinta Eastwooda u "Prljavom Hariju" i njegove antologijske rečenice: "Mišljenje je kao i šupak. Svatko ga ima."
Da vidimo, dakle, što je ovih dana aktualno u Lijepoj našoj:
Željka Markić susrela se u Mostarskom zatvoru s osuđenim ratnim zločincem i osumnjičenim ratnim profiterom Branimirom Glavašem
Iako je u samom naslovu sadržana kompletna ironija ovog očajničkog poteza koji se pokušava opravdati potrebom "situacija nalaže da se ujedine sve desne snage radi rušenja ljevičarske vlasti", te se time čini kako je sve rečeno i kako se nema što dodati, mislim da se tu, itekako, ima što dodati i napisati, da u tom nepromišljenom potezu Željke Markić ima svega osim isprazne rečenice kojom je objasnila svoj postupak i motive.
Krenimo redom: bez obzira kako tko percipira presudu Branimiru Glavašu, njega je pravosnažno osudilo hrvatsko pravosuđe, jedna od stožernih institucija na kojoj počiva Hrvatska država, dakle, nepriznavanje te presude, znači da isti oni koji je ne priznaju istovremeno ne priznaju Hrvatsku državu kao suverenu i samostalnu. Tko bi rekao da ima i takvih, osim četnika koji su nam radili o glavi tijekom Domovinskog rata? Ako se to zna, a zna se, svaki onaj koji obilazi Mostarski zatvor, osim radi privatnih posjeta, ne priznaje Ustav RH, daje politički legitimitet osuđenom ratnom zločincu i osumnjičenom ratnom profiteru. Možete li zamisliti Branimira Glavaša u hrvatskom Parlamentu nakon izlaska iz zatvora? Neki se upravo za to zalažu. A, po svemu sudeći, njima se pridružila i Željka Markić. Možemo zaključiti kako njoj ne smeta što je čovjek pravosnažno osuđen za ratni zločin, što postoje vrlo jasno artikulirane i lako dokazive trvrdnje kako se isti dobrano obogatio u Domovinskom ratu, a sve s ciljem....bla,bla,bla. Da li u ovom slučaju cilj opravdava sredstvo? Može li to Markićki donijeti političke poene?
Nitko normalan više ne može i ne želi opravdavati postojeću vlast, ona je sama najviše radila u korist vlastite štete i u polovici mandata učinila slijedeće parlamentarne izbore potpuno izvjesnima, samim time je promašeno u cilju njihovog rušenja činiti "saveze s crnim đavolom", te se nameće pitanje što se krije iza ovog nepromišljenog, a razvidno je i potpuno promašenog poteza.
Nameće mi se jedna misao, a to je kako je Željka Markić učinila ovo po naputku nekoga "tko stoji iza nje", dakle, netko iz krugova katoličke crkve. Pa i oni su samo ljudi, uvjerio sam se družeći se s brojnim svečenicima kako gotovo ni o čemu (osim temeljnim pitanjima opstojnosti Hrvatske države), nemaju jedinstven stav. Tako i veliki broj svećenika ne podupire i ne slavi "lik i djelo" osječkog šerifa. Ali postoji jedan manji broj pripadnika crkve predvođenih nadbiskupom Marinom Srakićem koji ga, itekako, podupiru i siguran sam kako ga žele po svaku cijenu rehabilitirati. Da li se tu radi o neobaviještenosti (nema šanse!) ili su u pitanju neki drugi, dobro skriveni motivi? Da li s tim imaju kakve veze raskošni biskupski dvori koji se već dugo vremena grade u samom centru Osijeka? Radi se o zdanju kojeg se ne bi postidio ni sam Sveti Otac! Dobro, ne ovaj Franjo, poznat po isposničkoj skromnosti, nego neki njegov malo rastrošniji prethodnik. U svakom slučaju, čini se kako im je ulog vrijedan novih podjela u hrvatskom narodu, međunarodnom ugledu Republike Hrvatske koji su ovi koji su trenutno na vlasti dobrano načeli. Odgovore na sva ta pitanja dati će nam vrijeme koje dolazi.
|
