MALOUMNOST JE bila U TRENDU, sada je smisao života

Ekspresni vlak za Pariz:
Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl, Pariz,
polazi sa četrnaestog kolosijeka, drugi peron lijevo.
Ponavljam, ekspresni vlak za Pariz:
Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl, Pariz,
polazi sa četrnaestog kolosijeka, drugi peron lijevo.

Na stanici u Puli pod vrelim suncem leta,
sam čekao autobus i svirao gi…ne, ne, ne krivo.

Andrej Andrejevič kozakom bješe. On ne bješe običnim kozakom, ne-ne. On je, naime, došao u Kupu, Kupu selo pokraj Letovanića s namjerom da izuči tamošnje običaje i da pojede te jabuke k'o cure. Nosio je ranac i sablju, a ni konj mu ni nije bogzna što, bio je star, šepav, oronuo i smrdljiv, ali je uvijek dao konju mrkvu. Sjeo je na klupu u Kupi, umočio noge u Letovanić i zafućkao, poznati, Radetzky marš, ali u malo drugačijem atonalitetu tako da je to zvučalo poput pjesme in grupe Cigani Ivanovići plus specijalne dionice koje svira Mitar Mirić, glavom i bradom Pašića. Andrejevič je tak znao fućkati po dan dva bez prestanka, samo bi povremeno cuclao kamenčić da dobije sline. Jednog jutra dođu neki osamdesetosmičari i zapucaju na pjevućeg kozaka i skinu mu koju vlas kose sa glave i nazvaše ga Vlasov. Vlasov zamoli obergruppenfuhrera da ga primi k sebi. Jawohl reče obergruppenfuhrer, pa mu reče: ''Du bist nichts, mein Volk ist alles'' i Vlasov ga posluša i krene u rat protiv Majke Rusije.


Andrej se probudio. Sjedio je na kolodvoru i čekao vlak za Beograd. Ušao je u krivi vlak i završio u Kragujevcu. Tamo je kupio novog Punta i otišao s njime kupiti votke. Napio se i zaletio se u kamion gradske čistoće. U kamionu je bio neki mladić koji je od siline sudara pao u nesvijest, hitna je mladića odvezla, identificirala i prijavila tog mladića Ratka Haagu. Andrej je bio heroj.

Ali Andrej je našao… muzika iz Hitchcockova Sajka…na ruci istetovirano 88 i upitao se dali je to sve bio samo san. Što vi mislite?